Andrijica Šimić rodio se u siromašnoj obitelji u Alagovcu, nedaleko od Gruda, a u djetinjstvu, deset godina je radio teške poslove kod age Tikvine u Mostaru. U hajduke se odmetnuo nakon što su mu osmanski poreznici opljačkali oca, a kadija kojem se obratio, nije htio intervenirati nego je umalo i njega uhitio. Kad je odlučio postati hajduk, napadao je osmanske karavane, trgovce i kiridžije najčešće na potezu Imotski - Vrlika.

Na planini Kamešnici i danas je poznata pećina koja se po njemu zove Šimića pećina. Zajedno sa svojom hajdučkom družinom, znao je odlaziti i na pohode i do Kupresa, Glamoča, Duvna, Mostara, pa sve do Sarajeva i Travnika. Kako je pljačkao i po austrougarskoj teritoriji, i njihove vlasti su ga željele uhvatiti po svaku cijenu.

Andrijica je, po narodnim predajama, otkupljivao osmansku zemlju za Viničane i gradio im kuće te im darovao konje i krave, što je razlog zašto ga i danas u Zagori i Hercegovini smatraju za narodnog junaka. Stekao je nadimak hercegovački Robin Hood.

Austrougarske vlasti 31. 09. 1872. osudile su Andrijicu Šimića i njegovu družinu, ukupno 25 hajduka, na dugogodišnje kazne zatvora. Teretilo ih se za pljačku, razbojništva, iznude, ranjavanja i otimačine, ukupno 86 krivičnih djela. Suđenje je održano u Splitu i bila je prva sudska rasprava na hrvatskom jeziku u Dalmaciji. Andrijica je osuđen na doživotnu robiju, ali je nakon 30 godina pomilovan i pušten na slobodu.

I nakon 30 godina provedenih u zatvoru, kad je izišao, ostao je legenda. Na splitskoj Rivi priređen mu je veličanstven doček, dok je on po selima bio tretiran kao živa legenda, pričajući svoje priče do kraja života. Po kazivanjima, i u starosti je imao zavidnu snagu i mogao preskočiti magarca sa mjesta.

Šimića je uhitila austrougarska vojska 14. 01. 1871. u mjestu Runovići, a uhvaćen je dok je spavao u kući obitelji Ante Garca, koja ga je izdala radi pozamašne nagrade. Prema predaji, Šimić je tom prilikom prokleo svog izdajnika riječima: „Moje noge nad vašim glavama bile.”

Na jednom putovanju nenadano je preminuo u Runovićima 5. februara 1905. godine. Pokopan je na mjesnom groblju tik do groba svoga izdajnika Ante Garca, koji je organizirao njegovo hapšenje 1871. godine. Položaj kako je ukopan je takav da se ispunila Šimićeva kletva da njegove noge budu iznad Garčeve glave.