Slamarice, kuće pokrivene slamom, od nekada sveprisutnih, postale su pravi raritet u Hercegovini. Slučaj je htio da na području Polja ispod Čvrsnice, na lokaciji Donji Badnji, naiđemo na jedno takvo zdanje na koje je upravo s jedne strane postavljen novi krov. Štoviše, zatekli smo i Stojana Perku iz Sutine kod Rakitna (Posušje), majstora za slamnate krovove, kako obavlja glazuru na krovu prostrane kuće, piše večernji.ba.
- Ovo sam radio dok sam bio malo mlađi, a sad je to za starijeg čovjeka jako teško. To bi i sada trebao raditi mlad čovjek. Dok sam bio u tim godinama, po ovakvim sam kućama hodao kao po ledini kad se pokrivala - kazuje nam Stojan. Da krenemo redom, najprije treba posijati žito, koja je slama najbolja?
- Upravo ova, mi je zovemo zimica, a tamo, po svijetu, i pravilno se zove raž. Ona je najbolja. Ima i pšenica, ali je ona kratka. Onda bi je trebalo, kad čovjek lata ili štrika (učvršćuje ručice krova za nosivu motku), primjera radi, stavljati gušće kad je kraća slama. Žito treba sada, ujesen, posijati da zimus raste i sve do ljeta kada se žanje. Za taj se posao ukupe žetalice koje to znaju, primjerice, starije žene, no njih nema više, a mlađarija ne zna, ali to nije škola. Moj unuk ima 14 godina, užet će danas 300 ručica. Djed ga je to naučio.
Unuk se bacio na djeda, je li vam drago što on to zna?
- Ja sam rekao: “Sinko moj, nauči to, Bože daj da ti ne bude trebalo.” Nije to teško, ali treba znati. Ako stabljike žita vučeš ravno rukom i srpom, onda ih čupaš iz zemlje. No, treba nageti preko srpa i onda se žanje da valja.
Kad se žanje žito za krova?
- Reći ćemo, sad se klima promijenila i sve se promijenilo. No, dosad se to radilo pred Veliku Gospu, polovinom kolovoza, a sada sam ja počeo prije Ilindana (20. srpnja, nap. a.).
Kuća je velika, tko je užeo toliko ručica (rukohvat, rukovet žitarica, nap. a.)?
- Kuća je duga 15 metara, a žetalica je bilo, što ću vam reći, ni jedna prava. Ja sam žeo, najstariji sa 73 godine, još dva čovjeka, moj sin i još jedan čovjek iz Mostara, mi smo bili glavni. Bilo nas je 17 kad smo to radili, ali, kažem, to je počupalo, nije složilo kako treba pa smo to malo popravljali, ali dobro.
Žetva je prva faza, što ide dalje?
- Kad se žito požanje, onda se zavežu ručice, složi se po 10 njih u smotak i onda se suši dva dana, ako je lijepo vrijeme i tri. Onda se tu prostre, nekad je to bilo guvno, žuljalo se kosom, pometeš drvenim metlama lijepo i na tome se mlatilo. Danas je to druga priča, danas se to mlati na ceradi od šlepera ili kupiš ceradu 4 x 4, prostreš na njivi, gdje god žanješ, tu mlatiš. I to malo izrediš, osuši se i smelje te se dobiva ražev kruh. To je crni, zdrav kruh za krvnu sliku, i stari su govorili.
Kako je mlatiti ručice, treba li i tu tehnike?
- Prije mlaćenja ručice se sadiju u plastove. Bude tako tjedan dana da malo uzori i poslije, kad bude lijepo vrijeme, nekad na guvno, a danas na ceradu, oko toga zabodu se koci i stave se lige, ona se na to stavi da se ugrije pa je onda zgodnije mlatiti. Da bi se mlatilo, stave se ukoso starinska vrata ili veća daska i dva bloka, onda opet dva bloka, onda mlatiš dok žito ne ispadne. Kad se omlati, onda je najbolje da se stopi, kiša da padne na taj krov i onda će on iznicati pa miševi tu nemaju što tražiti.
I kad se omlati, ručice čekaju ugradnju?
- Pošivati ne možeš kad je vruće i suho, krov se lomi i tare, ne možeš ga nikako vratiti, a treba biti malo mek. Lakše je ujesen, a ne možeš naći ni ljude za ovaj posao, nema tko, našao sam neke starce, kao i ja, pa smo to uradili.
Na kraju nam Stojan reče da nije vidio sličnu kuću s krovom u Poljima. Veli da nema to tko raditi. Zanimljivo, u Svetom Martinu na Muri u Hrvatskoj postoji tvrtka koja se bavi pokrivanjem krovova slamom, proizvodnjom slame za pokrov…
