Svitava, naselje na području Grada Čapljine uz jugoistočni dio Svitavskog jezera, zahvaljujući specifičnoj, može se reći, mediteranskoj klimi poznata je po proizvodnji ranog povrća. Ovih smo dana razgovarali s Marijom Šutalom, mještaninom za kojeg se može reći da je klasični povrtlar doline Neretve. Radi dva posla - kad odradi šihtu na poslu, prelazi u plastenik..., piše Večernji list BiH.
- Ove je godine izvrsno počelo. Dobre cijene bile su u startu, dalo se živjeti. Kupus je bio na dobroj cijeni, tu smo se odmah na početku digli na noge, pa je za rajčicu, papriku, krastavac, salatu odmah bilo lakše. Ove su godine cijene povoljnije nego lani, uvoz je malo “omrvio”, pa i naši proizvođači mogu nešto zaraditi. Neki se žale, ali ja kažem - nije to loš posao tko želi raditi. Evo, ja radim dva posla - vatrogasac sam i opet kući stignem dosta toga odraditi.
Kažete, bio je dobar ulazak u sezonu. Što ste konkretno u tom dijelu uspjeli prodati?
- Tada smo spremili kupus za Hrvatsku. Hrvatsko je tržište zasad dobro i trebali bismo se malo više posvetiti izvozu, ljepše srediti robu i istaknuti kvalitetu. Ljudi iz Hrvatske prepoznaju naše proizvode. Trebalo bi biti više otkupljivača i izvoznika, bolje urediti robu - mora biti lijepo upakirana, sve to ima svoje razloge. Ima onih koji dovezu nesređenu robu pa pokvare cijeli posao. Također, zaštitu pesticidima treba svesti na najmanju mjeru, a više koristiti biološka sredstva zaštite, predatore koji ubijaju štetnike.
Uspjeli ste s kupusom, kako?
- Lako. To je bio klasični izvoz, dogovorio sam cijenu, ljudi došli kamionom, natovarili dva šlepera, platili.
Koja je bila cijena?
- 60 eurocenti po kilogramu. To je za kupus jako dobra cijena. Na ovoj sam godini “riješio” prošlu, koja je bila loša. Recimo, naš rani kupus iz Svitave prodavao se po 40 feninga ako si našao kupca. Lani je bila loša godina, ali je ova sve to anulirala.
Uz kupus, proizvodite i druge kulture?
- Sad imam plasteničku robu - rajčicu, papriku, krastavce i salatu. Rajčici je zasad dobra cijena, bila je kraća kriza zbog uvoza, ali sada se može zaraditi i na njoj. Može se nekada i dobro zaraditi ako ćeš raditi, no ako ne radiš, nemaš što ni očekivati.
Što trenutačno rade žitelji Svitave?
- Ima ljudi koji žive samo od poljoprivrede, kao i dosta obitelji, drugog posla nemaju. Svitava je 22 kilometra od Čapljine, nije to daleko, samo kada bi nam od Dračeva do Svitave doradili cestu, to bi nam bilo izvrsno. Imamo dobar položaj za rano povrće, to nam je velika prednost. Ja sam jedan od mladih koji je ostao u Svitavi, pravim kuću, zasnovao sam obitelj, znači, može se tko hoće. Ali treba raditi. Ja često ustajem u tri sata pa na tržnicu, s tržnice na posao, s posla u plastenik...
U posljednje vrijeme ljudi se žale da nema dovoljno radne snage. Kad se naruče dva šlepera kupusa, to čovjek ne može sam narezati?
- Cijene radne snage skočile su previše, satnica radnika je 15 KM, dolaze meni iz Ljubinja, plus 50 KM goriva. To nam je trenutačno problem. Idealno bi bilo da imaš vlastitu radnu snagu, obiteljski koliko se može stići, mislim da bi se tako moglo dobro živjeti.
Spomenuli ste predatore, ima li trenutačno preparata za biološku zaštitu?
- Da, većinom su to sada predatori koji se puste na biljku i čiste je od štetnika. To je idealno, taj se proizvod može izvesti gdje hoćeš i u državu koju hoćeš. Plod je čist, na njemu nema ništa.
Na kojim povrtlarskim kulturama ima najviše štetnika?
- Rajčica i paprika imaju ih najviše.
Čuli smo da su se pojavila biološka sredstva koja mogu stati na kraj i čuvenoj tuti absoluti?
- Njoj nije lako stati ukraj. Čuo sam za te lovke, ali baš nisam siguran da je mogu zaustaviti.
