Dok se građani BiH ovih dana zgražaju nad cijenama voća i povrća – trešnje po 20 KM, rajčica po 7 KM, mahune po 12 KM – mnogi zaboravljaju da je riječ o logičnoj posljedici vlastitih navika i loših politika.
Poljoprivreda u BiH već desetljećima izumire, ne samo zbog nebrige vlasti, već i zbog raširenog stava da je rad na zemlji “sramotan”, nepotreban ili “ispod časti”. A to se – kako ističu sugovornici – sada vraća kroz rastuće cijene.
“Imamo zemlju, a ne sadimo ni luk”
– Divljanje cijena nije nikakvo iznenađenje. Sami smo krivi. Postali smo ‘gospoda’ kojoj je ispod razine zasaditi luk ili krumpir, iako većina nas ima naslijeđeni komad zemlje koji desetljećima stoji neobrađen – kaže Admir Arnautović, predsjednik Udruge za zaštitu potrošača Srednja Bosna.
Dodaje kako su posljednjih godina svi mogli vidjeti koliko je isplativo proizvoditi hranu za vlastite potrebe, ali većina građana to još uvijek smatra gubitkom vremena – koje, paradoksalno, troše na društvenim mrežama.
Uvozimo meso, a sela nam prazna
Vladimir Usorac, proizvođač mlijeka iz Prnjavora, ističe da seljak ne osjeća korist od rasta cijena – “kajmak” uzmu trgovci i prerađivači.
– Danas je plaća na farmi i do 2.000 KM, ali nitko ne želi raditi. Voće nitko neće brati ni za dnevnicu od 100 maraka. Djecu smo učili da ne diraju motiku, da završe škole – pa sada imamo više od 100.000 državnih službenika, a manje od 30.000 poljoprivrednika – upozorava Usorac.
“Sramimo se zemlje, a uvozimo sve – čak i kurbane”
Profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, Željko Šain, poručuje da poljoprivreda nije samo gospodarsko pitanje, već i kulturno i društveno.
– Odnos prema zemlji pokazuje našu nekulturu. Sramimo se poljoprivrede, a upravo je ona temelj života i opstanka. Nije sramota biti zemljoradnik, stočar ili voćar – sramota je to što ih ne cijenimo – kaže Šain.
Naglašava kako bismo, uz organizaciju i ozbiljan pristup, mogli proizvesti većinu onoga što danas uvozimo – od povrća do mesa.
– Uskoro je Kurban-bajram, a opet ćemo većinu kurbana uvoziti. A tolika plodna područja – Posavina, Krajina, Glamočko polje – stoje neiskorištena. Vrijeme je da promijenimo svijest, od kućne razine do državne. Poljoprivreda nije zaostala, već budućnost – zaključuje Šain.
