Nedavna priča s čapljinske veletržnice o ponudi i potražnji potaknula je ekipu RTV Herceg-Bosne na posjet zadruzi Eko Life iz Stoca, otvorivši pritom i pitanje što poljoprivrednici mogu učiniti sa svojim proizvodima osim pojedinačne prodaje.
Ujedno se nameće i pitanje kako je zadružna ideja na ovom području uspjela opstati već 13 godina, unatoč brojnim izazovima s kojima se suočavaju mali proizvođači.
Ono što je zadruga donijela našim članovima je veća pozornost na stvari poput eko certifikata, sortimenta i pakiranja, odnosno svih detalja koje zahtijeva moderno tržište
esta kroz Dubrave danas bilježi sve veći promet, što, kako kažu mještani, otvara i temu turističkog potencijala ovog kraja. Ipak, ovih dana među najčešćim vozilima na toj cesti su – traktori.
Poljoprivreda je u ovom kraju duboko ukorijenjena tradicija. Lokalni proizvođači imaju dugogodišnje iskustvo, mehanizacije je sve više, a neki od njih ne boje se okušati ni u uzgoju različitih vrsta i sorti voća. Među njima je i proizvođač koji kao svoju glavnu kulturu ističe smokvu, naglašavajući kako upravo ona može donijeti i najveći prinos.
U Dubravama se najviše uzgajaju trešnja, breskva, smokva, maslina i vinova loza.
Kako bi se olakšao plasman proizvoda uzgajivačima s relativno malim parcelama, 2013. godine osnovana je zadruga Eko Life. Zadrugu je pokrenulo pet osnivača, a danas okuplja i desetke kooperanata, čiji broj varira iz godine u godinu.
Pojam zadruge na našim prostorima često ima negativan prizvuk zbog iskustava iz vremena bivše države. Međutim, u razvijenim zemljama upravo zadruge predstavljaju jedan od ključnih modela koji omogućava malim proizvođačima lakši pristup tržištu.
„Ono što je zadruga donijela našim članovima je veća pozornost na stvari poput eko certifikata, sortimenta i pakiranja, odnosno svih detalja koje zahtijeva moderno tržište“, istaknuo je direktor zadruge Eko Life Stolac Damir Radić.
Takav pristup, uz zajednički nastup na tržištu, omogućava malim proizvođačima da lakše plasiraju svoje proizvode. Ipak, pitanje prodaje i dalje ostaje jedan od najvećih izazova.
Ekološki proizvodi izuzetno su traženi na europskom tržištu, no problem predstavlja ograničena količina proizvodnje. Upravo zato u zadruzi ne žele povećavati količine na štetu kvalitete.
U Bosni i Hercegovini proizvode uglavnom prodaju kroz bio trgovine, sajmove i programe suvenirnica, dok se prodaja u velikim trgovačkim centrima zasad pokazala neisplativom.
Radić pritom postavlja i šire pitanje: što se zapravo isplati subvencionirati kada je riječ o poljoprivredi i malim proizvođačima?
S druge strane, zadruge imaju i određenu institucionalnu podršku, a njihova registracija donosi i određene pogodnosti.
„Nakon što registrirate zadrugu, ona dobiva svoja prava i obveze. Na raspolaganju su i određene porezne olakšice. Iskustvo stolačke zadruge, kao i nekih drugih u Hercegovini, pokazuje da je zajednički interes ne samo moguć, nego i nužan“, rekao je ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede HNŽ Mario Jurica.
Primjer zadruge Eko Life iz Stoca pokazuje da udruživanje može biti važan put za male proizvođače – put koji omogućava lakši izlazak na tržište, očuvanje kvalitete proizvoda i dugoročnu održivost poljoprivrede u Hercegovini.
