Svibanj 25, 2024

U Stanojevićima vukovi ganjali lovačke pse pa naletjeli na prisebnog Muju Šejtanića

„Teško je to opisati, krenuo sam u smjeru laveža pasa, mislim se – nešto su podigli. Malo zatim naleti moj pas što se kaže ‘ko bez duše, proleti mi između nogu, mislim se šta mu bi, kad u taj čas ispred sebe spazim vukove, cijeli čopor! Bilo ih je desetak, krenuli u lov na pse. Bile su to desetinke sekunde gledaju oni mene, gledam ja njih. Vidim nema druge nego pucati. Nisam imao kad ciljat, potegnem jednom, dvaput, padoše dva, bili blizu, ostali se razbježaše.

Sreća bila krupnija sačma, računao sam ako naletimo na divlju svinju. Za čas se skupiše kolege, lovci. Sve se to odigralo ni trista metara od lovačke kuće, Nevjerica, zagledaju, baš vukovi. Ni ja u prvi mah ne mogu doći sebi od iznenađenja. Mužjak, krupan, ženka je bila manja. Svi se čude kako sam ih sačmom slistio. Za vuka je karabin, kad se ide na čeku, ali tako bilo, bili blizu, naletili…“, dojmovi su lovca Muje Šejtanića, člana Lovne sekcije „Domanovići“.

„Vukovima je presudila Mujina prisebnost. Kad na nekoliko metara ispred sebe spaziš čopor vukova, malo bi ih tako reagiralo“, konstatira Zdravko Pranić, tajnik Lovačkog društva „Galeb“ Čapljina. Od tajnika Pranića doznali smo da se ovaj lovački doživljaj za anale, zbio u reviru Kraljev do, kojeg neki zovu i Proletine staje. „Mužjak je pravi kapitalac 55 – 60 kilograma, imat će sigurno trofejnu vrijednost. Vidjet ćemo dok se podaci obrade“, kaže tajnik Pranić. Inače, u lovno gospodarskoj osnovi Lovačko društvo „Galeb“ za ovu lovnu sezonu ima i odstrel vuka. Vukovi su se prije dvadesetak godina pojavljivali sporadično, a onda se i nastanili na čapljinskom području. Iako se lovište čapljinskih lovaca smanjuje zbog prolaza autoceste dijelom lovišta, melioracije krša, solarni elektrana… na osnovu zapažanja lovaca i lovočuvara, te nadzornih kamera na nekoliko lokaliteta, lovište je postalo oaza za divljač za koju se mislilo da na to područje nikada neće doći. „Krajem ljeta dobili smo informaciju da su u Nerezima, dok je bilo grožđa i smokava, viđani mečka i mladunče. Urbanizirani dio Nereza je prigradsko naselje. Ranije su nadzorne kamere na prilazu Parku prirode Hutovo blato, na području Svitave, registrirale medvjeda mužjaka. Prošlog ljeta snimljen je i par divokoza, što je prvi put u zadnjih trideset pa i više godina da su snimljene južno od Prenja. Stočari tumače da je to posljedica smanjenja životnog prostora, požara i sječe šuma. Vukovi su vjerojatno došli za divljim svinjama koje su se odnedavno pojavile, ljetos ih nije bilo“, sumira dojmove tajnik Pranić. Na to upućuje i činjenica da u lovištu istočno od Neretve, nije bilo pritužbi od stočara zbog šteta. S druge strane u Lovačkom društvu kažu da im velike probleme zadaje tzv. divlje stočarstvo. Ljudi bez kontrole puste ovce, koze, krave, pa čak i konje. Stoka sama luta, bude čak i šteta od zvijeri, ali vlasnici se na to puno ne obaziru…

Na kraju tajnik Pranić naglašava: „Mečka s mladuncem može biti jako opasna“.

Čudom smo se čudili kad je na području Ravnog prije dvije, tri godine registriran medvjed. Ako je vjerovati informacijama koje se slijevaju u čapljinsko lovačko društvo, očito je da osvajaju prostor. Što će biti kad se približe ljudima?

Tekst: Dušan Musa
Foto: LD „Galeb“ Čapljina