Med, bijeli luk, đumbir i kurkuma odavno su dio tradicionalne ishrane, ali i kućnih pripravaka kojima ljudi nastoje ublažiti pojedine tegobe. Ove namirnice sadrže spojeve koji su predmet naučnih istraživanja zbog mogućeg antibakterijskog djelovanja. Ipak, važno je napraviti razliku između njihovih svojstava i djelovanja antibiotika koji se koriste u liječenju bakterijskih infekcija.
Pojedini prirodni sastojci u laboratorijskim istraživanjima pokazali su sposobnost usporavanja rasta određenih bakterija. Međutim, takvi rezultati ne znače da konzumiranje ovih namirnica može izliječiti infekciju ili zamijeniti propisanu terapiju.
Med kao prirodni saveznik
Med se stoljećima koristi u tradicionalnoj medicini, a njegovo djelovanje istražuje se i u suvremenoj medicini. Visoka koncentracija šećera, kiselost i prisustvo određenih spojeva mogu otežati rast pojedinih mikroorganizama.
Posebna vrsta medicinskog meda koristi se u određenim proizvodima za njegu rana, uz odgovarajuće medicinske smjernice. To, međutim, ne znači da je svaki med prikladan za takvu namjenu niti da može liječiti bakterijske infekcije ako se uzima na kašiku.
Med se može koristiti kao dio uravnotežene ishrane, a može pomoći i u ublažavanju kašlja. Ipak, treba imati na umu da sadrži dosta šećera i da ga ne treba konzumirati u prevelikim količinama.
Bijeli luk i njegovi aktivni spojevi
Bijeli luk poznat je po alicinu, spoju koji nastaje kada se češanj bijelog luka zgnječi ili nasjecka. Alicin pokazuje antibakterijsko djelovanje u laboratorijskim istraživanjima, zbog čega je predmet brojnih znanstvenih ispitivanja.
Bijeli luk može biti vrijedan dio raznovrsne ishrane, ali dokazi nisu dovoljni da bi se preporučio kao zamjena za antibiotike. Njegovo djelovanje u organizmu zavisi od količine, načina pripreme i drugih faktora.
Najjednostavnije ga je uključiti u svakodnevne obroke, uz povrće, mahunarke, meso ili ribu. Osobe koje koriste lijekove za razrjeđivanje krvi trebaju biti oprezne s visokim dozama dodataka bijelog luka i posavjetovati se s ljekarom.
