Pećina Vjetrenica: Prirodna jezera, pećinski ukrasi i legende i mitovi
Stara oko pet milijuna godina pećina Vjetrenica prirodni je dragulj koji je prvi put otvoren 1964. godine, u nju je bilo moguće ući do 1991., a nakon toga je bila zatvorena više od 18 godina, piše N1.
Nalazi se u Općini Ravno, na zapadnom kraju Popovog polja, na 260 metara nadmorske visine. Spada u red najljepših i najbitnijih speleoloških objekata BiH. Obiluje vodom, ima 4 vodena toka i više desetaka manjih periodičnih tokova s mnogim podzemnim jezerima: 180 m dugo je Veliko jezero, zatim Duboko jezero s najvećom dubinom od 4 m, Malo jezero i drugi. Prvi put se spominje polovinom prvog stoljeća u djelu “Povijest prirode”.
“Ona je sustav koji se milijunima godina razvijala geohidrološki, istraživanja su prilično duga jer ih vežemo uz kraj 19 stoljeća, Vjetrenica je uvijek bila dobro poznata kroz povijest čemu svjedoči mjesto na kojem e mi trenutno nalazimo jer mjesto ispred nas je dokaz da je čovjek koristio Vjetrenicu kao sigurno utočište s obzirom na to da smo na mjestu ispred nas pronalazili sitno keramičko posuđe, igle od kosti tako da znamo da je čovjek koristio Vjetrenicu,” kazao je Davor Baković, v.d direktora JP Vjetrenica.
Na samom ulazu u pećinu nalazi se replika pećinskog medvjeda koji je tu živio prije 10.000 godina, posebno mjesto zauzima i replika leoparda s obzirom na to da je cjeloviti kostur leoparda pronađen 1968 godine. Iz godine u godinu Vjetrenica privlači sve više posjetitelja, posebno u ljetnim mjesecima kada je temperatura u unutrašnjosti pećine oko 11 stupnjeva Celzijusa. Atrakcija je i snažan vjetar ispred pećine koji puše samo u ljetnom periodu a po kojem je Vjetrenica kako se smatra inače i dobila naziv.
“Inače je jako hladno, jer iz Vjetrenice puše snažan vjetar zbog razlike u temperaturi i pukotina u brdu u kojem se nalazi Vjetrenica. Unutarnja temperatura je uvijek 11 stupnjeva i što je veća razlika u temperaturi vjetar je snažniji. Sve one koje put nanese u ljetnom periodu slobodno dođite na prirodnu klimatizaciju,” istakla je Helena Brajković, stručni vodič.
Riječ je o poprilično bogatom pećinskom svijetu koji sadrži brojne životinjske vrste, čovječju ribicu, prirodna jezera, pitku vodu, pećinske ukrase kao i legende i mitove. U njoj se nalazi grupa stalagmita koji leže na klini, a kojoj je prije stotinjak godina hadžibeg Rizvanbegović, kad je posjetio Vjetrenicu s vojskom, dao ime Tursko groblje, jer ga je izgledom podsjetilo na mezarje. Inače, to se smatra prvom posjetom Vjetrenici. Tu je i umjetno napravljen kameni stol i nekoliko kamenih sjedišta koji se dovode u vezu s hajducima, jer su se oni po starim predvanjima, u davna vremena tu skrivali i a tama i dubina Vjetrenice davala im je sigurno utočište.
“Možemo vidjeti kameni stol sa osam kamenih stolica, ne zna se ni tko je napravio ni kada, stvorila se legenda o tome kako su se hajduci skrivali u Vjetrenici, ono što vidimo je da nije prirodno a iz kojeg je razdoblja to se još uvijek ne zna”, objašnjava Brajković
Ukupno je otkriveno oko 6.700 m podzemnih kanala. Speleološke specifičnosti pećine su , prostrani hodnici i dvorane, bogat hidrografski svijet, nekoliko vodopada, više stalnih potoka i na desetine manjih periodičnih tokova koji teku raznim smjerovima. Posebno je zanimljiv životinjski svijet, jer tu živi više od 90 troglobionata – životinja potpuno prilagođenih na život u podzemlju, njih 37 prvi put je pronađeno i opisano upravo na ovom mjestu.
Vjetrenica je poznata po bogatoj bioraznolikosti. U njoj živi gotovo 230 različitih životinjskih vrsta, a najpoznatija je endemska čovječja ribica, koja čuva energiju tako što mirno sjedi i usporava metabolizam dok se plijen ne približi. Na ovaj način bez hrane može preživjeti godinama. Tipična je pećinska životinja blijede kože i bez očiju i vrlo je osjetljiva na svjetlost.
“Čovječja ribica je endemska vrsta koja živi samo u mraku, prilagođena je isključivo životu u mraku, to je vrsta koja može živjeti i do 100 godina, a ono što je možda i najzanimljivije je to što živi dugo bez hrane jer ima usporen metabolizam, a bez hrane žive i do deset godina”, ističe Helena.