Iako su cijeli radni vijek proveli radeći, gotovo 40 godina, a mnogi od njih su se u proteklom ratu našli i na prvim linijama obrane, danas umirovljenici u Bosni i Hercegovini jedva sastavljaju kraj s krajem.

- Ja ne kupujem meso. Nisam ljubitelj. Ujutro mazalice i čaj. Za ručak skuham kupus. Ne kuham s mesom. Odnosno skuham komad, nekad s piletinom. Teško je umirovljenicima s jednom mirovinom još kad je čovjek bolestan, kaže umirovljenica Sevleta Ahmedinović za BHRT.

Sevleta priča, umirovljenici sve manje uspijevaju ostvariti svoja prava i u zdravstvu. Njezin suprug je teško obolio i kao takav našao se na dugačkoj listi čekanja.

- Ja muža sve privatno vodim, a jedan pregled je 50 KM. Na gastro me nikada nisu pozvali. Slučajno sam pitala sestru, tko vam je od doktora. Kaže doktor Salkić. Rekla sam joj da mi je on jako potreban, da godinu i pol dana čekam i da me nikada nisu pozvali. A bolest ne pita. Bolest napreduje i napreduje - kaže Sevleta Ahmedinović.

U razgovoru s umirovljenicima u Tuzli i sami kažu da je život postao umjetnost preživljavanja.

Svaki dan prate medije, ali putem medija sve su lošije informacije. Kažu preumorni su od analitičara i njihovih procjena. Umirovljenik Muhamed Ahmić smatra da su u BiH svi sjajni ekonomisti, ali samo na papiru.

- Neka svaki doktor znanosti u BiH, ekonomist ili bilo koji, neka dokaže da jedan umirovljenik može živjeti u normalnim uvjetima. To je nemoguće. Naročito kada plaća i lijekove. Jer zdravstvo daje lijekove one koji su marka i pol, a oni koji su deset, petnaest ili dvadeset maraka, moraju se platiti i naša politika, ova bosanska nije nizašta - Muhamed Ahmić.

I kada je nakon nekoliko godina nedavno došlo do povećanja mirovina, ona se povećavala u postotcima. Pa su tako umirovljenici s minimalnom mirovinom imali povećanje od 32 KM. Oni  koji ionako imaju mirovine od 1.900 KM sada imaju veću od 2.000 KM. Ljudi koji su dali sve za izgradnju Bosne i Hercegovine danas su najugroženija kategorija stanovništva u istoj toj zemlji. / BHRT