Miris voska i svježeg cvijeća, molitva među svjetlucavim lampionima i tišina, tako svake godine dočekujemo početak studenoga. Dani kada se prisjećamo onih koji su nas napustili, ali i promišljamo o vlastitom životu, ljubavi, oprostu i vječnosti. Za to vrijeme izlozi trgovina bliješte narančastim svijećama i maskama vještica, a društvene mreže pune su fotografija sa zabava, pa se mnogi pitaju kako postupati.
Upravo o toj tankoj liniji između običaja, vjere i komercijalizacije bljesak.info razgovarao je sa svećenikom don Rajkom Markovićem koji je približio pravo značenje blagdana Svih svetih i Dušnoga dana.
Spomen svih svetih – priznatih i nepriznatih
"Crkva je od početaka slavila sve mučenike, a kako je broj svetaca rastao, mnoge nije bilo moguće nabrojati i odvojeno slaviti, pa je uveden blagdan Svih svetih. Ne slavi samo one službeno proglašene, nego i sve koji su životom pokazali ljubav prema Bogu i bližnjemu", pojasnio je don Rajko.
Katolička Crkva gotovo 1200 godina 1. studenoga slavi svetkovinu Svih svetih. Papa Bonifacije IV. oko 610. godine posvetio je Rimski panteon Bogorodici i svim mučenicima, čime je postavljen temelj blagdana.
U početku se svetkovina slavila 13. svibnja, no Papa Grgur IV. 827. godine odredio je da se 1. studenoga u Crkvi obilježava spomen svih svetih – priznatih i nepriznatih – koji su život posvetili Bogu i bližnjima.
Jedna od najstarijih tradicija za blagdan Svih svetih jest uređenje grobova. Obitelji uoči blagdana uređuju počivališta svojih najmilijih, u nekim se mjestima pale vatre i ljudi se okupljaju u zajedništvu, pa se blagdan u narodu često naziva i malim Božićem.
Plaćanje velikih misa za pokojnika
"Blagdan svih svetaca razlog je radosti za sve krštene. Iako su neki stari običaji, poput nošenja hrane na grobove, nestali jer nemaju veze s katoličkim vjerovanjem. Na svetkovinu Svih svetih slave se svečane mise koje naglašavaju povezanost nebeske i zemaljske Crkve te naš poziv na svetost. Liturgija vjernicima pomaže dublje razumjeti i proživjeti otajstva spasenja u Kristu", rekao je don Rajko za Bljesak.info.
Običaj plaćanja velikih misa, poznat kao gregorijanske mise, i dalje postoji, iako u liturgijskim knjigama više nema tog naziva. Riječ je o nizu od 30 misa zaredom, najčešće za pokojne, a tradicija potječe od pape Grgura Velikog.
"Danas ovu praksu nije potrebno posebno poticati, nego euharistiji treba pristupati s izvornim duhom vjere. Budući da župnici često nemaju vremena za toliki broj misa, nakane se preusmjeravaju biskupijama i samostanima", pojasnio je don Marković.
Noć vještica: Pokušaj nadoknade duhovne praznine
Halloween ili Noć vještica potječe iz starokeltskog vjerovanja da se u noći s 31. listopada na 1. studenoga okupljaju vještice i duhovi. Kelti su tada slavili početak Nove godine, posvećen bogu Sunca i Gospodaru smrti, vjerujući da mrtvi te noći posjećuju svijet živih.
Kako bi ih prevarili, ljudi su se maskirali, a na pragovima su ostavljali hranu i svjetla u izdubljenim repama ili krumpiru. Rimljani su kasnije spojili svoje običaje s keltskima, a bundeva je postala simbol Noći vještica tek u 16. stoljeću, najprije u Americi, a potom i širom svijeta.
