Bosa Salatić (103), porijeklom iz obitelji Uljarević, najstarija Srpkinja u Republici Srpskoj, preminula je u obiteljskoj kući u Baljacima, nadomak Bileće.

Mada je bila uveliko u drugom stoljeću života, baka Bosa je do posljednjeg dana bila ne samo pokretna, već i bistrog uma, puna ljubavi i pažnje za sve koji su joj dolazili ili se telefonom javljali.

Nema kuće u kraju koja ne pamti blagodati, toplinu i lijepe riječi i njenog rano preminulog supruga Mata. Takva su im sva djeca, kao i brojna unučad i praunučad. Mještani i rodbina kažu da nikom nije bila na teretu ni trena ni u ovim godinama.

– Dobre, pozitivne misli, ljubav prema bližnjim svojima i svim dobrim ljudima, činjene dobrih djela, vrijedan rad i trud, radovanje i tuđem uspjehu, ne samo svom – bio je “recept“ bake Bose za dug život, uz maksimalnu umjerenost u svemu i strpljenje, što je za života svjedočila.

Starost joj je posebno uljepšao sin, profesor dr Milosav Mišo Salatić, nekadašnji ugledni liječnik, kardiolog i univerzitetski uposlenik u Tuzli, a potom skoro tri desetljeća liječnik u Norveškoj i Švedskoj. Mišo se u međuvremenu vratio iz inozemstva i nastavio život u Trebinju. Svaki vikend provodio je sa majkom na pradjedovskom ognjištu.

– E, nema takvog sina kao što je Mišo – pričali su susjedi Salatića. – Mišo nije davao baki Bosi da umre. Baka i Mišo bili su primjer pozitivne energije za sve nas, koji svi treba da slijede. Zato svi baku Bosu žalimo do neba i sa Mišom smo svi srcem. Nema više naše drage bake Bose, koja nas je znala i da utješi, pouči, nauči, pomogne, posavjetuje. Kao i svoju rođenu djecu.