Hamida Kara živi skoro pola svog vijeka u Stocu. Kako kaže, nikad je nitko nije pitao kako je, ni najujuža familija.
Nisam navikla da mi neko daje. Radila sam i borila sam se. Petnaest godina sam radila kao jedino žensko u komunalnom poduzeću u Stocu. Radila sam nakon toga i u bivšoj Keksari. Imam danas minimalnu penziju. Muž mi je nepokretan, a djever mi je na katu isto nepokretan, odsjekli mu nogu. Suprug ima ratne traume, masnoću, pritisak, šećer, pa dva moždana. Nisam mu imala platiti fizikalne vježbe, radili smo kući. Nakon što mu se pojavila voda, počela mu se tresti ruka, otišli smo u Hitnu, pa doktoru, da bi mi rekli da ima rak pluća. Ne smijem mu to ni kazati.
Ukoliko želite pružiti pomoć Hamidi, možete joj se direktno javiti na broj telefona 061 657 350.
