U organizaciji Matice hrvatske Stolac, Grada Stoca i biskupijskog centra Sarsenterum u utorak, 29. travnja u biskupijskom centru Sarsenterum u Stocu u 19 sati otvorena je izložba slika "Ovo su naše boje" akademskog slikara Antona Cetina.
Izložbu je otvorio predsjednik Matice hrvatske Stolac Mladen Bošković, a prigodom izložbe govorio je Ljubo Krmek: "U godinama stvaralačke i životne zrelosti stolačkoj publici predstavlja se slikar Anton Cetín. Ponuđeno je dvadeset i pet izložaka nastalih posljednjih četrdesetak godina. Oni koji se nisu dosad susretali s djelima ovoga umjetnika ne će moći ni prepoznati svu raskoš talenta kojeg posjeduje. No ipak je i ovo dostatno da i najneupućeniji osjete o kakvoj je slikarskoj veličini riječ.
Anton Cetín je umjetnik koji se najprije afirmirao na inozemnoj a tek potom na domaćoj likovnoj sceni. Diplomirao je na grafičkom odjelu ALU u Zagrebu u klasi profesora Marijana Detonija 1964. Nemirni umjetnički duh
spojen s izrazitim slikarskim talentom odveo je Antona u svijet, točnije, odlazi u prijestolnicu likovnosti, Pariz 1966. kamo su odlazili mnogi hrvatski slikari željni nadogradnje i usavršavanja. Trebalo je (ipak) skromna likovna iskustva stečena u domovini proširiti i dodatno obogatiti u europskom likovnom žarištu koje je u to vrijeme prednjačilo ispred drugih.
U Parizu je 1967. i rođen lik Eve koja je, skoro pa u pravilu, neizostavna u njegovim radovima sve do današnjih dana. U Parizu je imao i svoju prvu samostalnu izložbu. Osim što je u Parizu radio kao slikar i grafičar, radio je i kao ilustrator za poznatu izdavačku kuću Larusse – enciklopedija PLANETI I SATELITI – SVJETOVI SVEMIRA. Godine 1968. preseljava iz Pariza u Kanadu gdje predanim radom i upornošću zasađuje rasadište likovnosti te vrlo brzo počinje ubirati plodove svoga stvaranja. Ono što rijetkim umjetnicima, napose slikarima, polazi za rukom jest postizanje izvornosti i prepoznatljivosti bez uplitanja u pomodnost i trendove, da ne kažem i plagiranje. U isto vrijeme biva i ostaje moderan. Ovo govorim isključivo stoga što živimo u vremenima kad je težište umjetničkih stremljenja kako je umjetnost sve, a kad je umjetnost sve onda nije ništa. U svoj svojoj modernosti-svemirnosti, ono čim nas fascinira Anton Cetin jest samo razvijanje likovne priče oko jednog motiva, lika Eve – žene, što je uistinu zahtjevna zadaća.
Antonove Eve su aristokratkinje, tajnovite, zagonetne, privržene, pouzdane, radosne, plemenite, oživljene, tužne, zamišljene... možemo ih vidjeti u crvenom, zelenom, plavom... svih boja i svih rasa od početka ljudske vrste... možemo im prepoznati i osjetiti ćud, narav, osjetiti ljepotu... no nikad ne ćemo zateći slikarovu ruku kako se omakla k ženi objektu... ruka je stalno uzvisuje k božanstvu...
Na ovoj stolačkoj izložbi možemo se po tko zna koji put uvjeriti da i najnovija Antonova ostvarenja još uvijek dišu duhom istog likovnog htijenja. Kad samo promotrimo naslove pojedinih djela kao npr: Vjerovanje, Nada,
Iskrena Eva, Eva u crvenom, Obzir, Pohod, Suočenje, Postojanje... to je likovno nadahnuće koje se crpi iz onoga iskonskog životnog pohoda k ljubavi. Traženje i pronalaženje ljubavi je najdublje i najkorjenitije što čovjek može postići u svom ovozemaljskom trajanju. Sva ostala čovjekova traženja su samo priljepci te težnje. Na tom putu u nepoznato mnogi se izgube, što nikako ne bismo mogli kazati za Antona Cetína. Prije bismo ga mogli prozvati hodočasnikom ljubavi.
Gledati slike Antona Cetína znači uglavnom uživati u ljepoti stila. Svako njegovo djelo posjeduje savršen red. Sve je proračunato. Oblikujući ih iskazuje zavidnu vještinu potke svog prepoznatiljvog rukopisa, kojim vlada suvereno i precizno, te s vrlo malo poteza – rekao bih krokijevskom lakoćom dobiva vitalnost slike. Uz jasnoću crteža sljubljuje se i prijemčivost boje. A izvjesna simboličnost boja proizlazi iz autorovog doživljaja umjetničkih znakova vremena u kojem trajemo. Takve čitljive kontinuirane obrise, kao i neposrednu duhovnost samih portreta, može stvoriti samo onaj tko se rodio s visokim umjetničkim senzibilitetom i tko je imao, ima, i uspijeva sačuvati čistu dušu.
Priznali mi to ili ne, činjenica jest da Cetínova i najnovija ostvarenja još uvijek dišu dahom istog likovnog htijenja formiranog u šezdesetak godina stvaranja. Netko će pokušati uočiti sličnosti, no ne će naći ponavljanja, što znači da cijelo vrijeme stvaranja njegova paleta ne stagnira. Naprotiv, u pitanju slikarski proces stalnog provjeravanja i produbljivanja osobnih otkrića koji tvore samosvojan likovni izraz. Anton Cetin savjesno utire svoj slikarski put probijajući se svojim redom i smislom kroz kaotičnost današnjice. Sublimirajući svoje likovno iskustvo ponire u dubljinu vlastitog slikarskog svijeta sa stalnom težnjom da ga obogati i osvježi. Za mene osobno, kao poštovatelju i ljubitelju likovne umjetnosti, njegovo djelo nije ovozemno. Najradije bih ga svrstao u same začetke Eve i njegove serije slika nazvane Svemir i svemirci, samo u mom osobnom poimanju i percepciji on nosi nešto drukčiji naslov - Od Zemlje k svemiru..."
Ovom prigodom se obratio i sam slikar koji je vozio čak 28 sati iz Kanade do Stoca specijalno za ovu izložbu te govorio nešto više o Evi, njegovoj inspiraciji gotovo 40 godina.
Matica hrvatska već u petak nastavlja sa ovogodišnjim aktivnostima kada gostuje u Kotoru na predstavljanju pjesničko-slikarske mape Patria Nostra u crkvi sv. Duha. Domaćin je Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore sa kojim je ova mapa i nastala, a to je prvi korak zbližavanja Hrvata Donje Hercegovine i Bokeljskih Hrvata.
stolac.co
