Begovina predstavlja jedinstven kompleks koji svjedoči o najvišim dometima u kulturi stanovanja muslimanskog stanovništva na prostoru Bosne i Hercegovine kao i o kontinuitetu urbanog života stolačkog kraja.
Riječ je o kompleksu kuća i gospodarskih objekata opasanih zidom i povezanih unutrašnjim dvorištima, a koji pripada uglednoj hercegovačkoj obitelji Rizvanbegović.
Cjelina je smještena na sjeveru grada Stoca, na lijevoj obali rijeke Bregave.
Čitav kompleks je pitomo, skladno i sa mjerom, dimenzijama, položajem i odabirom lokalnih materijala usuglašen i isprepleten s prirodom koja ga okružuje. Kompleks je pomno smješten u privatnosti, izmaknut od grada. Odabrana je sjeverna strana grada, jer se vodilo računa o jarkim hercegovačkim vrelinama, a rijeka Bregava koja svojim rukavcima i kanalima pulsira kroz čitav unutrašnji prostor, oplemenjuje ga svojom svježinom i bistrinom.
Kuće se, kroz unutrašnja dvorišta, spuštaju na samu rijeku, u prostore hlada i zaklonjenosti, u iskustvo savršene ljepote i radosti života. Posebnu draž čitavom kompleksu daju kaldrmom i cvijećem prekrivene unutrašnje avlije koje pružaju postepeni prijelaz iz vanjskih u unutrašnje, intimne prostore.
U jednom dijelu kompleksa su obiteljske kuće, a drugi dio izvorno je činio konak u kojem su gosti i putnici namjernici mogli besplatno noćiti. Kompleks je sadržavao i brojne gospodarske zgrade potrebne za život obitelji kao i školu (mekteb) za djecu obitelji Rizvanbegović.
Čitav kompleks započet je u 18. stoljeću, a svoj je konačni oblik dosegao tridesetih godina 19. stoljeća. U narednim godinama pažljivo je restauriran kako bi očuvao svoju autentičnost, a posljednja restauracija bila je 1990. godine.
Na sjednici održanoj od 27. maja do 2. juna 2008. godine, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donijela je odluku o proglašenju graditeljske stambene cjeline Begovina u Stocu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine čime su, u prvoj zoni zaštite, nadležna ministarstva i nadležne službe zaštite naslijeđa dobile obavezu restauriranja u izvornom obliku svih, dotad, nerehabilitiranih objekata Begovine "uz primjenu izvornih ili istovrsnih materijala i izvornih metoda građenja u najvećoj mogućoj mjeri, a na osnovu dokumentacije o ranijem izgledu objekata" (Službeni glasnik BiH, 89/09).
Uređenje interijera u kojem je svaka soba u svakoj od kuća u Begovini, bez obzira na broj soba, imala svoje kupatilo dodatna je potvrda najviše razine i kulture stanovanja. Sobe su opremljene karakterističnim ugradbenim, višenamjenskim ormarima - musandarama, ćilimima bogatog tkanja i u pravilu su imale mihrab (znak okretanja prema Mekki) te bogato drvorezbarene plafone, dolafe i sećije, prekrivene zlatovezom i tkanjem.
Iako je riječ o privatnom imanju, vrata Begovine otvorena su svim dobronamjernim ljudima koji u skladu, harmoniji i ljepoti ove graditeljske cjeline mogu na najneposredniji način upoznati tradiciju islamske kulture života u Bosni i Hercegovini, a koja ovdje pulsira živo, autentično i dostojanstveno.
