Svibanj 26, 2024

Foto: Biskup Palić posvetio župnu crkvu sv. Mihovila u Prenju

Mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić predvodio je u petak, 12. svibnja, na blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića, svečano misno slavlje u župi sv. Mihovila Arkanđela tijekom kojega je posvetio župnu crkvu.

U ovom svečanom događaju sudjelovalo je 15-ak svećenika koncelebranata među kojima župnik don Mile Vidić, vikar za trebinjsko-mrkanske biskupije don Ante Luburić i biskupijski kancelar don Stipe Gale.

Na početku se okupljenima obratio župnik don Mile pozdravivši biskupa Petra, sve svećenike, predstavnike društveno-političkoga života te župljane ove župe i njihove goste. Kazao je kako je župu Dubrave osnovao trebinjsko-mrkanski biskup Antun Righi 1704. godine. Sjedište župe u početku najvjerojatnije bilo je u naselju Jasoč da bi se kasnije prebacilo u Prenj kako je ostalo do danas. Prvi župnik bio je don Savo Vukić. Bila je to najrasprostranjenija i najzahtjevnija župa u biskupiji koja je obuhvaćala 34 naselja od Žabe i Glumine do Bivolja Brda i Neretve. U župi je prvo izgrađena župna kuća koja je služila kao kapela. Kuća je sagrađena 1837. a nova je građena od 1848. do 1855. kakva je i u danađnjem obliku. Dozvola za gradnju crkve dobivena je 1857. a s gradnjom je započeo don Vidoje Maslać 1859, završio ju je don Stjepan Putica 1869. kada ju je u mjesecu svibnju blagoslovio dubrovački biskup Vinko Čubrinić. Župna crkva prošla je i preživjela mnoge ratove ali ni u jednome nije spaljena ili porušena. Tijekom povijesti više je puta obnavljana a zadnja obnova bila je za 160. obljetnicu od početka gradnje i 150. obljetnicu od blagoslova 2019. i završena 2023. godine. tijekom povijesti od ove župe odvojilo se čak osam župa: Hrasno 1761., Stolac 1863., Klepci 1874. od koje su se kasnije razvile dvije župe: Dračevo tako nazvano od 1970. sa sjedištem u Dračevu, i Čeljevo 1974.; Rotimlja 1917. od koje je cijepanjem 1974. nastala župa Stjepan Krst koja je u posljednjem ratu naviše stradala; Domanovići 1969. i najmlađa Aladinići 1977. godine. Bogata povijest ove župe svjedoči o teškim vremenima kroz koja je prolazila ali i snazi hrvatskoga katoličkog puka ovih područja. Po zagovoru sv. Mihovila, našega zaštitnika, neka Bog blagoslovi i čuva našu župu, kazao je don Mile.


Biskup Petar blagoslovio je zidove crkve i sve nazočne vjernike, a središnji događaj cijelog obreda bila je posveta oltara. Prije toga čina blagoslovljen je ambon s kojega su župljani čitali svetopisamska čitanja a don Ante pročitao Evanđelje.
Biskup Palić uputio je propovijed okupljenima osvrnuvši se na prvo čitanje iz knjige Otkrivenja 21,1-5a. Mi smo svi Božja građevina, hram Božji i Duh Božji prebiva u nama. U Knjizi Otkrivenja čitali smo o Ivanovu viđenju nečega novog. Mi tu novost zovemo rajem, svojom vječnom domovinom, vječnošću. I ova biblijska slika je veoma uvjerljiva i teško ju je prikazati vizualno jer ona više govori o odnosu nego o mjestu.

O čemu to Ivan govori? O prolaznosti, o kraju materijalnoga svijeta, o tomu kako će sve jednom prestati postojati, barem u onom obliku u kojem je sada. Znanstvenici tvrde i da Sunce ima ograničen vijek. A puno prije toga nestat će života na žemlji. Ali Ivan vidi nešto novo, ulazeći u Jeruzalem. Više nije važno ovo materijalno nego odnos. Nema više crkava jer su sam Bog Otac, i Isus, Jaganjac Božji, hram. Oni su Crkva. Bit ćemo stalno u odnosu i zajedništva s Bogom. Ali dok se to ne dogodi, stalno smo u izgradnji. I mi smo u izgradnji. I u toj izgradnji osjećamo da ponekad lutamo, da se tražimo da gubimo tu blizinu i povezanost s Bogom. To možemo osjetiti i osjećamo svakoga dana u svome životu.

Zato je bogoslužje, liturgija, Euharistija, nešto važno za vjernika i zajednicu. Kada dolazimo u Crkvu, susrećemo se s drugima i zajedno slavimo Euharistiju. Ulazimo na ovo mjesto koje je sveto tlo zbog Božje nazočnosti. Zato crkva kao posebno mjesto Božje nazočnosti traži poštovanje i dostojanstveno držanje, kazao je biskup Petar.
Što to ovu crkvu čini posebnom, Očevom kućom, upitao je biskup. Je li to namještaj, slike, vitraji, atmosfera? Iako je estetika važna, to ne čini crkvu svetom. Crkvu čini svetom liturgijski čin posvete.

S ovim današnjim činom ova crkva postaje nešto posebno, nešto novo. Danas će se u ovoj crkvi slikovito rečeno dogoditi i krštenje i krizma i navještaj Božje Riječi. Sve je to simbolika koja nas uvodi u otajstvo koje se događa pred našim očima. Ova crkva nije više muzej za sakralne predmete i oltar nije obični stol nego je to mjesto za hvalu, za zagovor i zahvaljivanje, za klanjanje, posvećivanje, za pričest, posvećenje i odrješenje. Mi kao Božji narod puno smo više od ove građevine.

Župna zajednica ovdje u Prenju je nešto puno više od ove građevine. Bog je sagradio svoju crkvu na Isusu, Isus na Petru. I danas Gospodin gradi crkvu s nama, i zato svi trebao posvijestiti sebi, kao što su nekada naši stari nosili kamen po kamen kako bi izgradili ovu crkvu, tako smo i mi danas živo kamenje Crkve i ona će živjeti dok bude nas, vjernika, inače nema smisla. Mi kao kršćani prihvaćamo i podržavamo i širom otvaramo ruke svima onima s kojima živimo, kao i ovome svijetu jer smo pozvani naviještati Isusa Krista.

Don Ivan Bijekšić, ceremonijar ovoga misnog slavlja, i don Marin Krešić, otpjevali su litanije Svih Svetih a zatim je uslijedio obred pomazanja oltara svetim uljem, pomazanje križeva u crkvi, paljenje tamjana i ukrašavanje oltara upaljenim svijećama i cvijećem, vidljivim znakovima Božjeg djelovanja kada se slavi sveta Euharistija.

Na kraju misnog slavlja zahvalnim riječima obratio se župnik don Mile zahvalivši biskupu, svećenicima, ministrantima, župnome zboru i svima onima koji su pridonijeli da ovo slavlje ali i druženje koje slijedi bude zaista svečano i skladno. Po završetku don Milina obraćanja biskupijski kancelar don Stipe pročitao je bulu, dokument kojega su potpisali biskup i župnik o posveti ove župne crkve.
U dvorištu župne crkve nastavljeno je ugodno druženje uz pjesmu kulturno-umjetničkog društva, prisjećajući se lijepih događanja iz prošlosti a radujući se i onima koji dolaze u budućnosti.

Izvor: Crkva na kamenu