U petak, 19. travnja, Hrvatska kulturna zajednica Troplet organizira je predstavljanje vrijednih knjiga u Duhovno-kulturnom centru Trebinjsko-mrkanske biskupije Sarsenterum, u Stocu. Predstavljene su dvije knjige, knjiga Ratka Perića „Isusovi sakramenti u molitvi Očenaš“ te knjiga sv. Tome Akvinskoga „O Gospodinovoj molitvi“. O knjigama su govorili mr. Petar Marija Radelj i mons. dr. Ratko Perić, biskup u miru.

U nastavku donosimo izlaganje mons. dr. Ratko Perića o knjizi O Gospodinovoj molitvi:

SEDAM PROŠNJI OČENAŠA I SEDAM DAROVA DUHA SVETOGA

Sv. Toma Akvinski, O Gospodinovoj molitvi, preveo i priredio Petar Marija Radelj, Varaždinske Toplice, 2023.

– Molitva kao svagdašnje svojstvo naše ljudske naravi. Ne možemo bez molitve, prošnje, iskanja, plača i krika…

– Isus često moli. Sv. Luka navodi više mjesta gdje je Isus molio. On moli odvojeno od apostola.

– Apostoli mole Isusa da ih pouči moliti kao što je Ivan Krstitelj poučio svoje učenike.

– Isus rado prihvaća i kaže: Vi ćete moliti ovako:

– Tri se molbenice ili prošnje odnose na Boga Oca: Ime, Kraljevstvo, Volja, gdje se ističe: Ime Tvoje, Kraljevstvo Tvoje, Volja Tvoja. A četiri se prošnje odnose na čovjeka, na ovaj svijet: Kruh naš, Otpusti nam, Ne uvedi nas, Izbavi nas.

– Ima stvari koje su najprije kako na nebu, tako i na zemlji: Volja Božja

– A ima stvari kako su na zemlji, tako će biti na nebu: Oproštenje uzajamno pa Božje.

– Isus je nekom zgodom rekao: „Bez mene ne možete učiniti ništa“.

– Štoviše, mi se Duhu Svetomu obraćamo u onom himnu riječima: „Bez božanstva tvojega čovjek je bez ičega tone sav u crnom zlu“.

Evo zašto sv. Toma molitvi Očenaša priključuje i sedam darova Duha Svetoga koje primamo u sakramentu sv. krizme.

Isusova pouka. Iako se molitva Zdravo Marijo – Sveta Marijo izgovorila i izgovara možda i nekoliko puta više nego molitva Očenaša, imajući u vidu barem moljenje Gospine krunice, ipak je molitva Oče naš, kako nas je Gospodin Isus poučio moliti, vrhunski pojam i primjer molitve, temeljno raspoloženje kako se obraćati u molitvi Ocu nebeskomu. To je tako shvaćena i prihvaćena molitva da su je apostoli od početka, još dok su bili sa zemaljskim Isusom, svakodnevno izgovarali, jer su se upravo oni Isusu bili obratili da ih nauči Bogu se moliti (Lk 11,1). A ta je molitva nakon Isusova uskrsnuća i uzašašća postala sastavni dio liturgije, konkretno prigodom slavljenja Presvete Euharistije. Osim toga, Oče naš toliko je uzorna molitva da se kršćani nisu osvrtali na to da bi Isusove riječi mogle naznačivati samo teme naših prošnji, koje mi možemo formulirati na svoj način (vi dakle molite ovako: Mt 6,9), nego su se držali i dan danas svi se držimo doslovno riječi koje je Isus izgovorio, sv. Matej zapisao na aramejsko/hebrejskom, a sv. Luka na grčkom jeziku u svojoj verziji.

Papa Franjo ovu je godinu posvetio Molitvi uoči Jubileja koji će se dogodine slaviti u Katoličkoj Crkvi. Jubileji se slave od 1300. godine i naznačuju godine milosti: kada molimo potpuni oprost od čistilišnih „privremenih“ kazna koje su pokojnima dodijeljene za njihove zemaljske krivnje. Tijekom vremena taj je jubilej bio svake 100. godine, pa onda svake 50. godine, pa 25. uz razne druge promjene i sadržaje.

Sv. Toma Akvinski (1225.-1274. dogodine 800 godina kako se rodio, a ove godine 750 godina kako je preminuo), talijanski dominikanac, crkveni naučitelj, održao je u godini svoje smrti 1274. u dominikanskoj crkvi u Napulju deset korizmenih propovijedi o molitvi Očenaša. Te je propovijedi s latinskoga na hrvatski preveo i slikama ukrasio i slike prikladno protumačio mr. Petar Marija Radelj, a prošle jeseni objavila varaždinska izdavačka kuća Tonimir.

Tumačeći molitvu Oče naš, koju je Isus zapovjedio učenicima u okviru Govora na gori (Mt 6,9-13), sveti se Toma, da protumači tih 50 riječi, poslužio s oko 50 knjiga Biblije od njih 73 koliko ih svega ima! U komentaru uvodnih riječi Očenaša i u tumačenju Sedam poznatih prošnji, jedan od najumnijih i najučenijih teologa, svetaca, Katoličke Crkve, navodi u tekstu, ne računajući bilješke, više od 200 izravnih citata iz Svetoga Pisma obaju Zavjeta iz onih 50-ak knjiga koje su navedene na kraju ove knjižice (str. 124-127). Nije isključeno da se Svetac služio rukopisnom biblijskom konkordancijom, kojom se lako pronađu željeni citati, i koju je priredio Ugo di Santo Caro (1190?-1263.), također dominikanac, i prvi francuski kardinal, te uključio u taj bibličarski posao oko 500 svoje subraće, počevši od 1230. godine nadalje. I bez obzira na tu mogućnost služenja Konkordancijom, sveti je Toma u 13. stoljeću poznavao cijelu Bibliju kao što, na primjer, neki današnji mladići ili djevojke prate i pamte pjevače i pjevačice, glumce i glumice i znaju im sve uloge u raznim filmovima i kazališnim predstavama te poznaju sve životopisne pojedinosti odakle ih god upitaš. U Proslovu svoje teološke studije o Očenašu sv. Toma kaže da naša molitva Očenaša, koju nas je Gospodin Isus poučio moliti, da bi bila uslišana, mora biti izražavana s ovim duševnim raspoloženjima:

Prvo, pouzdano moliti: Naš je Zagovornik ili Odvjetnik Isus Krist kod Boga Oca. Što to znači? Možda će nam za razumijevanje pomoći ovaj primjer. Priča se za nekoga čovjeka kako je ukrao vola u svoga susjeda. Evo da je tele ili june, moglo bi se razumjeti; ne, nego upravo oraćega vola. Optužen, pozvan na sud, poveo sa sobom advokata i pojavio se u sudnici u određeno vrijeme. Kada je došao red na advokata, spremni i spretni odvjetnik dokazuje da u vrijeme naznačene krađe njegov štićenik nije uopće bio u tom mjestu nego u drugoj državi. I za sve ima prave dokaze i svjedoke. I optuženik bude oslobođen optužbe u nedostatku dokaza. Kada su se odvjetnik i štićenik našli za ručkom, kaže advokat oslobođenom optuženiku:

– „Evo sada je sve sretno prošlo, reci mi onako po duši – Jesi li ukrao vola ili nisi?“ Oslobođeni mu posve iskreno odgovori:

– „Gospodine odvjetniče, prije nego sam čuo Vaš obrambeni govor, bio sam uvjeren da sam ukrao. Ali kada sam čuo i razumio Vašu obranu, stekao sam uvjerenje da nisam ukrao.“ Eto to je pravi advokat koji uvjerava i svoga klijenta da mu je optužba na krivim nogama.

Kada, dakle, mi pouzdana duha i skrušena srca zamolimo Isusa za zagovorničku ulogu kod Boga, onda nas on u svojoj milosrdnoj oprostiteljskoj ljubavi tako predstavi pred svojim Ocem nebeskim da se mi više ne prepoznajemo kao kršitelji zakona, rušitelji Božjih zapovijedi, lašci i otimači. On je naš otkupitelj na križu, kojemu se desni razbojnik raskajano i s pouzdanjem obraća riječima: Sjeti me se kada u raj dođeš!. A Isus raskajanomu odgovara: Još večeras sa mnom si u raju! Lako je biti razbojnik, ali nije lako biti raskajanik! Dokaz? – Lijevi razbojnik.

Drugo, pogođeno ili ispravno moliti. Veli sv. Toma: Mi ne znamo što treba moliti, zato molimo ono što je o nama Bog planirao, smislio. Što On hoće. Molimo da pogodimo Božju misao, da se u vjeri uskladimo s Njegovim programom. Ne molimo Boga da On učini kako mi zamišljamo i hoćemo, nego Ga molimo da mi učinimo kako On hoće: kako na nebu, tako i na zemlji. To je ispravna ili pogođena molitva. I ta se molitva uslišava. Primjer rimski satnik u Kafarnaumu, poganin, obraća se preko Židova Isusu da mu dođe izliječiti slugu. I pođe Isus prema njegovoj kući. U međuvremenu sjeti se satnik da Židovi ne smiju ući u pogansku kuću, stoga šalje delegaciju u susret Isusu da ga zamoli: Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego ti odatle, s toga mjesta gdje jesi, reci samo jednu riječ, da moj sluga ozdravi, i ja vjerujem da će sluga ozdraviti. Kaže Isus: Nisam našao ovakve vjere u Izraelu (Lk 7,9). Pa eto koliko se ta ispravna molitva svidjela Isusu da je Crkva uzela te riječi toga satnika poganina da ih mi izgovaramo već dvije tisuće godina prije svake sv. Pričesti.

Treće, poredano ili sređeno moliti: Postoje prioriteti u molitvi, sve po redu i važnosti: prvo za dušu, onda za tijelo; najprije za nebesko, onda za zemaljsko; u prvom redu za vječni život, onda za zemaljski. „Tražite najprije Kraljevstvo Božje, a ostalo će vam se nadodati“, veli Gospodin (Lk 12,31). Mi se brinimo za Božje Kraljevstvo, a Bog će se brinuti za naše zemaljske potrebe.. Tko tako moli, dvostruko je uslišan: i za ono što Bog hoće i za ono što vjernik hoće.

Četvrto, pobožno moliti: to znači po-Božju, po-Božjoj zapovijedi, po-Božjem modelu, kako Bog želi i zapovijeda, onako kako se Isus moli Ocu nebeskomu: prvo, za sebe da proslavi Oca; drugo, za učenike da rade u svijetu a da ne budu od svijeta i, treće, moli za one koji će povjerovati na riječ njegovih učenika (Iv 17). Držimo se Božjega reda i zakona, veli sv. Toma. Kratko, a jezgrovito. To znači pobožno. Dvoličnjaci: „Imaju obličje pobožnosti, a snage su se njezine odrekli“ (2 Tim 3,5).

Peto, ponizno moliti: Sjetimo se Isusove prispodobe o molitvi farizeja i carinika u Hramu, veli anđeoski naučitelj. Oholi farizej dolazi u Hram da se pohvali pred Bogom kakav je ili kakav nije: nije kao ostali ljudi, grabežljivci, preljubnici, a posebno nije kao ovaj carinik na dnu Hrama. Farizej dva puta posti tjedno, plaća desetinu od svega što stekne. Uspoređuje sebe s carinikom, a ne s onom Isusovom: „Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski“ (Mt 6,48). A carinik se ponizno prepušta Bogu i Božjemu milosrđu: „Bože milostiv budi meni grješniku!“ (Lk 18,13). Tako po više puta udarajući se u prsa. Ovaj ponizni i raskajani carinik ode kući sav radostan, a onaj oholi, umišljeni i neraskajani farizej ode neopravdan. On se ne kaje zato što je uvjeren da nema grijeha. To je rezultat farizejeve ohole i carinikove pouzdane i ponizne molitve.

Sv. Toma 7 prošnji Očenaša povezuje sa 7 darova Duha Svetoga. Tako razmišlja i kaže:

Zazivu Sveti se Ime tvoje daje se strah Božji;

Molbenici Dođi kraljevstvo tvoje Duh daruje pobožnost;

Prošnji Budi volja tvoja kako na nebu… potreban je dar znanja;

Molbi Kruh naš svagdanji daj nam danas odgovara dar jakosti;

Vapaju Otpusti nam duge naše kako i mi… Duh nudi dar savjeta;

Pokliku Ne uvedi nas u napast potreban je dar umnosti;

Molitvi Nego nas izbavi od zla odgovara dar mudrosti.

Ovom molitvom želimo tri svrhe: da se ostvari pravednost Božja, da se očituje puna sloboda koliko nam je Bog dao i da savršeno isto hoćemo što Bog hoće, pa ćemo biti blaženi u Bogu.

PRVA PROŠNJA

Sveti se Ime tvoje – dar strahopoštovanja (str. 34-40). – To je prva prošnja u kojoj molimo da se Božje Ime u nama kršćanima očituje i da se svetost toga Imena po nama navješćuje i proširuje u ovome svijetu. Svetost obuhvaća sva Božja svojstva: Mudrost, Svemoć, Dobrotu, Ljubav, Istinu, Vječnost, Život. To je Ime identitet Boga živoga, Njegova Božanstva. Njemu je Ime Jahve: Ja sam koji jesam. Njegovo je Ime utisnuto u svu stvarnost. Tu molitvu podržava dar strahopoštovanja koji Duh Sveti daruje u sakramentu sv. krizme. Pred tim Imenom stojimo sa svim sinovskim poštovanjem, ili još bolje: strahopoštovanjem.

Sveti se Toma osobito osvrće na Ime Isusa, utjelovljenoga Sina Božjega, izvan kojega nema spasenja. To je Ime sveto – čvrsto, nebesko, vječno, koje je prošlo sve faze zemaljske metamorfoze: osobito od osude preko muke, smrti i uskrsnuća do uzašašća i pred kojim će se prignuti svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika na svršetku svijeta. U to Ime započinje i završava svaki naš posao i sav život na ovome svijetu.

Ako želimo da to Ime bude sveto među nama, onda iz strahopoštovanja ne ćemo nikada dopustiti ni da mi sami niti da itko drugi pred nama vrijeđa to Božje Ime. Ne izusti imena Gospodina Boga uzalud.

DRUGA PROŠNJA

Dođi Kraljevstvo tvoje – dar pobožnosti (str. 41-50). – U Kraljevstvu je glavni Kralj prema kojemu podanici imaju osjećaj poštovanja, pijeteta ili odanosti, a to je dar pobožnosti; to poštovanje osjećaju i djeca prema svojim očevima: ne će sinčić nikada pljusnuti ili pljunuti ocu u lice, ne zato jer se boji šibe, iako ni toga ne će nedostajati ako ustreba, nego jednostavno oca poštuje u sinovskoj bojazni da ga ne uvrijedi, ne omalovaži, ne naljuti. Sveti se Toma pita: Zašto molimo da dođe Kraljevstvo Božje? I odgovara: Netko je kralj, ali nije još preuzeo kraljevstvo. Isus je kralj, ali će mu Otac nebeski dati potpuno Kraljevstvo Božje tek na svršetku svijeta i vijeka, i to

(1) nad pravednicima koji su ispunili volju Božju,

(2) nad grješnicima kada podloži pod noge sve neprijatelje svoje, tj. kazni ih vječnom kaznom, i

(3) kada na kraju bude smrt uništena. Mi molimo da dođe to potpuno Kraljevstvo Isusovo i da ga mi spremno i s odanošću dočekamo.

TREĆA PROŠNJA

Budi volja tvoja – Duhov dar znanja (str. 51-58). – Kada spomenemo Volju Božju, onda se tu također obuhvaća sve božanstvo Očevo: svemoć, svemudrost, osobito savršena Ljubav Očeva. Volja – voljeti i Ljubav – ljubiti jest jedno te isto. I kada kažemo: neka se ispuni Volja Božja, to je isto kao da smo rekli: Neka se ispuni Ljubav Božja.

Što Bog od nas hoće? pita se sv. Toma. Hoće da kroz kušnje i borbe dođemo do pobjede, tj. da postignemo život vječni. Drugo, da bismo to postigli, Bog hoće da idemo putovima koje je on zacrtao, da opslužujemo Božje zapovijedi, tj. moralni sustav života i da tako u nama prevlada duhovno nad tjelesnim, vječno nad vremenitim. Stoga nam Duh Sveti pritječe u pomoć svojim darom znanja da se uskladimo i prepustimo savršenoj Volji Božjoj koja sve vidi i sve vodi, sve zna i svime ravna, sve određuje i sve odlučuje, a ipak računa s našom slobodom, najvećim darom koji je on čovjeku dao. Bog želi, hoće, voli da mi Njegove zapovijedi poštujemo i prema njegovu planu primijenimo, a ne da ih po svojoj samovolji promijenimo. Ako tu promjenu učinimo, negativne su posljedice neizbježne, sežu u vječnost, kao što sežu i one pozitivne.

ČETVRTA PROŠNJA

Kruh naš svagdanji daj nam danas – dar jakosti (str. 59-65).- Prve tri molbenice i stvarnosti u Očenašu: svetost Imena, dolazak Kraljevstva, vršenje Volje Božje započinju na ovome svijetu, a završavaju na drugome. A u četvrtom zazivu sve se odnosi samo na ovu zemlju: i to na kruh naš svagdanji koji ne obuhvaća samo pšenični ili ječmeni pečeni kruh, nego sve što nam je tjelesnom životu potrebno: zdravlje, odmor, mir, san; odjeća, obuća, kuća, škola; posao, obitelj i slično. Da bismo mi zaradili kruh svoj svagdanji, tj. došli do kruha, do posla kojim se uzdržavamo, nisu dosta naše ljudske sile. Potrebna je Božja pomoć, dar jakosti Duha Svetoga. Bog nas čini moćnima da možemo raditi i zaraditi sve što je potrebno za održavanje svoga života ne samo pojedinačno nego i obiteljski. Sv. Toma veli da čovjeka u ovom zemaljskom stjecanju kruha svagdanjega prati mogućnost višestrukoga griješenja.

Prvo: čovjek je nezadovoljan onim što mu inače priliči, pa se buni, viče, hoće više;

„Ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljni nikad posve nije;

čim željenog cilja se dovreba, opet iz njeg sto mu želja klije“ (P. Preradović)

Drugo: spreman je na varanje samo da nagomila što više: puni tavani, puni podrumi; pune naćve, pune bačve, ali opet malo;

Treće: neprestano je zabrinut za zemaljska dobra, ne može spavati, tjeskoban je; stalno preprodaje nekretnine, kupuje i prodaje kuće; nema živa mira;

Četvrto: neobuzdan u jelu i pilu, nema mjere ni triježnjenja, i

Peto: nezahvalan je Bogu od kojega dolazi svaki dobar dar, osobito kruh svagdanji.

Što ti, čovječje, koristi da imaš obilje kruha ako ga ne možeš

u ustima zdravo prožvakati,

u grlu bezbolno progutati,

u želudcu uspješno probaviti?

Eto zašto je potreban dar jakosti, koji daje Duh Sveti i koji u nama postaje prava krjepost, snaga.

PETA PROŠNJA

Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo… – dar savjeta (str. 67-78). – Ima ljudi koji su mudri i jaki, a ipak nisu na pravome putu. Potrebni su savjeta, osobito na raskrižjima života, gdje je vrlo lako uzeti krivi smjer, to jest počiniti prekršaj, prijestup, grijeh. Duh Sveti daje dar savjeta onima koji ga zamole. Čovjek, kada je u nevolji, traži savjeta, kao što bolestan traži u liječnika lijeka za zdravlje. Slično i kada je netko u grijehu, kada sebe uhvati u kršenju Božje zapovijedi, potreban mu je savjet da iziđe iz te slijepe ulice. Ima ljudi koji umišljaju da njima ne treba savjeta jer ne griješe. Sv. Toma ističe da samo Isus nije griješio i Blažena Djevica Marija koja je bila puna milosti. Za sve druge ljude, pa i svete, vrijedi ona Apostolova: Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama (1 Iv 1,8). I grijeh ostaje u nama. Zato savjet, dar Duha Svetoga, po kojem priznajemo da smo grješni i Boga molimo da nam otpusti grijehe kao što mi otpuštamo dužnicima svojim. Mudri Sirah kaže:

„Ako čovjek gaji srdžbu na čovjeka, kako da od Boga traži ozdravljenje? Kad nema milosrđa prema čovjeku sličnu sebi, kako može moliti za oproštenje svojih grijeha? On, koji je samo od mesa, puca od bijesa (na drugoga), a od Boga moli pomilovanje: tko će izmoliti blagost za prijestupe njegove?“ (28,3-5).

Logično i istinito. Mi u molitvi postavljamo uvjet Gospodinu: Bože, ti nama oprosti točno onako kako mi opraštamo drugima; a ako mi ne opraštamo drugima, onda ni Bog ne oprašta nama. Kako sami upadamo u vlastitu zamku i varku! Toma se Akvinski pita: Može li se dogoditi da mi izmolimo samo prvi dio molitve: Otpusti nam duge naše, a ispustimo ovaj drugi također bitni dio: kako i mi otpuštamo dužnicima svojim? Pa odgovara: Ako tako nastupamo, mi želimo Isusa prevariti. A kako ćemo ga prevariti kada je on sročio ovu molitvu i nije ništa zaboravio što je u njoj rekao. Prema tomu mi sami sebi, a ne Isusu, podapinjemo i padamo na nos.

ŠESTA PROŠNJA

I ne uvedi nas u napast – dar razbora (str. 79-88). – Latinski izraz tentatio može se, kaže sv. Toma, dvojako razumjeti. A mi u hrvatskom jeziku imamo čak dva različita izraza, a ne samo smisla: u prvom redu da me Bog kuša ili čovjek ispituje, koji želi provjeriti moju krjepost, slobodu, pamet, volju, odluku. Bog nas ima pravo kušati. I drugi nas imaju pravo kušati i ispitivati: škola, športski trening, diploma, magisterij itd. vozački, državni, odvjetnički ispit; sjemenište, kandidatura, novicijat. A u drugom smislu tentatio ili tentanje naznačuje napastovanje, drugi nas nagovara ili navodi na grijeh. A to čini u prvome redu: naše tijelo, zatim okolni svijet i đavao. Tijelo me moje navodi na grijeh jer u sebi osjećam dva zakona. Jedan je duhovni, drugi je tjelesni. Pa ono što duhom želim, tijelom ne činim, nego ono što duhom ne želim, to tijelom činim. Tako sveti Pavao i tako svaki čovjek: Ne činim ono što bih htio, nego činim ono što ne bih htio. Ili onako kako su govorili stari Rimljani:

Vidim dobro i odobravam, a slijedim zlo koje ne odobravam – Video meliora proboque, deteriora sequor (Ovidije u Metamorfozama, VII., 20-21).

Eto potrebe da nam Duh pritekne u pomoć svojim darom razbora i da ne dopusti da padnemo ne u kušnju, nego u napast. A napasnik vrag kao vješt vojskovođa gleda koje su u čovjeka slabe strane da na njih udari. Đavao kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždere. I svijet nas napastuje zamamnošću da nas prevari i progonom da nas preplaši. Popustimo li, eto nas u napasti. Zato nam je potrebna Božja pomoć, napose dar razuma ili umnosti – dar Duha Svetoga, da razaberemo što je kušnja a što napast, i da kušnju položimo a da napast otklonimo; da razlučimo što je od duha, a što od tijela, i da slijedimo ono od duha.

SEDMA PROŠNJA

Nego izbavi nas od zla – dar mudrosti (str. 89-94). – Nije ovdje samo molitva da nas Bog očuva od zloga, od grijeha, nego da nas očuva od tolikih protivština i slabosti koje osjećamo u svome životu i na duhovnom i na tjelesnom području, veli sv. Toma. Mi se molimo da nas Bog izbavi, očuva od progonstava, muka. Ali vidimo da su progonstva na dnevnome redu. I dok nas Bog čuva, istodobno nas ostavlja na kušnji da se pokažemo koliko vrijedimo, koliko smo kadri podnijeti mučeništvo koje je najveća vrijednost u svjedočenju svoje vjere i ljubavi prema Bogu. Duh nam pritječe u pomoć svojim darom mudrosti da razaberemo vrijednost ovoga i vječnoga života, da se mudro i razumno služimo pravim sredstvima kako bismo postigli pravu svrhu. Onima koji Boga ljube sve se obrće na dobro (usp. Rim 8,28), pa i opačine, dodaje sv. Augustin. I konačno: sve nevolje i muke ovoga svijeta nisu ništa prema slavi koja nas čeka u nebesima.