Sa prinosom manjim za 30% i niskim otkupnim cijenama završili su voćari proteklu godinu. Ni vremenske prilike im, kažu, nisu išle na ruku. U ovu proizvodnu godinu ulaze sa znatno skromnijim sredstvima namijenjenim za ulaganje.

Sa 90.000 sadnica voća Rade Njegić već godinama uspijeva održati proizvodnju. No, ova godina je, kaže, izuzetno teška. Prinos mu je od 80 do 100 tona po hektaru.

Čedo Radovanović upozorava da je nafta poskupjela, azotna đubriva isto: „Pokušat ćemo kompenzirati vodotopivim đubrivima koja su manje poskupjela, možda za nekih 50%, dok su ova granulirana skuplja za 300%“.

Žale se voćari i na niske cijene jabuka koje se trenutno prodaju iz hladnjača, a u zavisnosti od sortimenta otkupne cijene su od 65 feninga do jedne marke.

Predsjednik Upravnog odbora Udruženja voćara RS-a Darko Milošević napominje kako je proizvodnja jabuke ili bilo kog voća priča na duge staze – tek nakon 3 ili 4 godine može nešto da se ubire. A veliki je odljev stanovništva, smanjeno je tržište.

Procjenjuje se da je u hladnjačama ostalo neprodano još oko 6.000 tona domaće jabuke koje čekaju isporuku na ranije ugovorena tržišta, poput ruskog. S druge strane, voćari na Majevici pretežno su orijentirani na proizvodnju šljive, a cijel prinos izvoze na tržište EU-a. Kroz razvojni program resornog ministarstva RS-a dobili su priliku obnoviti zasade, te povećanim prinosom pokušati održati proizvodnju koja je sve skuplja.

„Mi imamo tradiciju izvoza na tržište EU - Njemačke, Austrije, Nizozemske, Švicarske. Plasman na rusko tržište je bio do 2014. godine, ali zadnjih godina su se svi okrenuli europskom tržištu, jer su Rusi postali još zahtjevniji. Problem je i transporta i visoke cijene samog transporta i onda kad roba putuje 4 ili 5 dana, to više nije ta roba“, dodaje Milošević.

Zbog krize na istoku veliki broj proizvođača gubi volju i moral za nastavak proizvodnje. Za jabuke koje su izvozili u Rusiju sada moraju tražiti alternativna tržišta. Uzdaju se u pomoć nadležnih. / federalna.ba