Na samom pragu proljetne sjetve plan ovogodišnje proizvodnje ne postoji. Repromaterijal neophodan za proizvodnju skuplji je za 300% u odnosu na prethodne godine. Pomoć nadležnih za sada se ogleda samo u obećanjima - za to vrijeme agrotehnički rokovi istječu, a bh. građani u panici hoće li biti dovoljno brašna.

Stanje, kažu ratari, nikada nije bilo gore. Od 10 do 12 tisuća maraka potrebno je izdvojiti za sjetvu samo jednog duluma ove godine, a u godinu su ušli praznih džepova iz prošle.

„Jesenas smo i nekako posijali, kako smo i prije radili. Skupo je. Tri marke je litra goriva“, kaže Miloš Đokić

Rade Jovičević dodaje kako „u cijelom polju nigdje traktora nema“, da svi iščekuju regresiranu naftu.

Ako država nešto ne uradi o pitanju repromaterijala i nafte, kažu, u žetvi se može očekivati znatno manje pšenice i svih ostalih prinosa. Manji prinosi ranije se nisu osjetili, jer je domaće tržište orijentirano na robu iz uvoza.

„Ovdje u državi mi 30% proizvedemo, a ostalo nam se uveze, jer nas je naše rukovodstvo dovelo do takve situacije - do prosjačkog štapa oni nas dovode iz godine u godinu“, oštar je Đokić.

No, ove godine situacija je drugačija. Zbog rusko-ukrajinske krize, robni tokovi su neizvjesni pa nije poznato hoće li se i u kojoj mjeri moći uvoziti iz regije. Većina ratara koji imaju farme ovogodišnji prinos bi, umjesto da preda u mlinove, mogla iskoristiti za prehranu grla na farmama, jer hrane nedostaje, a stočni fond moraju očuvati.

„Situacija je zaista očajna. Ovog trenutka ako ne budemo imali ratarstvo, ovog proljeća, a imali smo reduciranu sjetvu prošle jeseni, pitanje je što će nam se događati sa svinjarstvom, s mljekarstvom, sa stočarstvom... Ako taj lanac prekinemo, mi stočni fond nećemo moći obnavljati bar narednih 20 godina“, upozorava Branko Savić.

Predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice Savo Bakajlić ističe kako ne vidi ni jednog proizvođača koji se ne hvata za glavu, da nije dužan i da je godinu poslovao u plusu: „Svi gledaju samo kako da prežive. Stoka je poskupjela do 10% , ali to nije ništa, na osnovu cijene koštanja“.

Otkupna cijena mlijeka nije mijenjana posljednjih 20 godina, usprkos tome što su inputi za proizvodnju iz godine u godinu sve skuplji. Ratari pozivaju nadležne da hitno reagiraju. Traže isplatu zaostalih poticaja, ukidanje akcize na gorivo i poznatu otkupnu cijenu pšenice - da bi uopće zasnovali ovogodišnju proizvodnju. / Federalna.ba