Rat u Ukrajini i krizu na svjetskom nivou mnogi vide i kao šansu za Bosnu i Hercegovinu - da preko reda i standardnih procedura uđe u Europsku uniju. Značilo bi to, tvrde, stabilnost i sigurnost za, inače, nesigurno područje. Možemo li BiH preko reda i praznih ruku na vrata Europske unije?

Kome rat, a kome brat? Kroz narušen mir u svijetu do prosperiteta u državi. Kriza u Ukrajini šlagvort je za Bosnu i Hercegovinu. Povijesni trenutak i prilika za ubrzan put ka Europskoj uniji. Sve bez reformi i bilo kakvog truda. Drugi za nas.

“Trenutak je da se sa zemljama Zapadnog Balkana, koje teže članstvu u EU, započnu pregovori o učlanjenju bez odgađanja. To se mora odnositi i na Bosnu i Hercegovinu i to bi morala biti pouka iz događanja tijekom posljednjih 6 dana. EU bi trebala što brže i nebirokratski primiti Bosnu i Hercegovinu u EU”, poručuju Christian Schwarz-Schilling i Valentin Inzko, bivši visoki predstavnici u BiH.

Pod parolom jedinstva i vječne borbe dobra i zla svijet se ujedinio, a Bosna i Hercegovina ponovo našla u centru. Trusno smo tlo i, očito, za sve prvi u redu za mogući sukob. Stabilnost nam je odavno upitna, pa bi Europska unija mogla biti karta spasa.

“Koliko god je ovo tegobno za Ukrajinu, ovo je prilika za nas i za ukupan odnos EU. Ovo je prilika da i mi prođemo mimo nekih klasičnih, vrlo teških procedura ka europskim integracijama, ne samo NATO-u nego i EU. Ako su Bugarska i Rumunjska bez procedura mogle ući u EU, što mi sad ne možemo?”, pita Irfan Ajanović, stručnjak za ustavno pravo, prenosi federalna.ba.

Ne možemo, jer do sada nismo uradili gotovo ništa. Kandidatski status postao je protokolarna želja, 14 prioriteta Europske komisije ostali slovo na papiru. Umjesto njih – država blokirana, napredak u snovima, a građani sve bliže noćnim morama.

“Mi se godinama nadamo tome da će nam progledati kroz prste. Ali ne možemo govoriti da možemo ići prema EU ako ne ispunjavamo ono što se od nas zahtijeva. BIH još nije dobila ni kandidadski status, o početku pregovora da ne govorim. Morat ćemo realizirati i implementirati sve ono što se može za proces europskih integracija”, navodi Haris Plakalo, generalni tajnik Europskog pokreta u BiH.

“Ono što jeste moguće, jeste da EU zemlje članice kroz ovo što se događa u Ukrajini kroz najave onog što bi se moglo dogoditi u Moldaviji i strahove spram onog što bi se moglo dogoditi u regiji, može se dogoditi da zemljama ponude proces koji vodi do određenog međucilja”, objašnjava Adi Ćerimagić, analitičar Inicijative za europsku stabilnost.

Dakle, i u najboljem scenariju daleko smo od cilja. U situaciji globalne krize i one, potencijalne na Zapadnom Balkanu, svaka riječ dva puta se mjeri. Pa se od Europske unije, u svakom slučaju, traži signal.

“Bilo koja vlada koja želi trenutnu situaciju iskoristiti kako bi ispunila želju ili se naslonila na zračne sirene koje dolaze od Ruske Federacije bi naišle na jednako snažan odgovor Europske unije kakav je naišla Ruska Federacija”, dodaje Ćerimagić.

Mjesta ima, ali je lista čekanja duga. Nedavno smo obilježili neslavnih šest godina od dana predaje aplikacije za članstvo. U međuvremenu, oborili smo i neslavni rekord: najduže od zemalja regije čekamo na kandidatski status. Po svemu sudeći, s razlogom. /federalna.ba