Mladić koji se odrekao izlazaka i kava da bi izgradio svoju farmu
Dok mladi ljudi teže urbanim sredinama i šefovskim pozicijama, jedan momak je odlučio da ode u suprotnom pravcu. Odrekao se izlazaka, kava i gradi svoje malo carstvo sazdano od ljubavi.
Adij Mujaković ima 20 godina i živi svoj san u Gornjoj Tuzli. Mjestu u kojem gradi ono što želi i kako želi.
“Dosta sam se odricao, izlazaka, svega. Što mi nije krivo, nije mi mrsko da radim po petnaestak sati, ovdje radim s konjima, pa odem negdje na dnevnicu. Kao i danas dan, kad nemam ovdje posla, idem raditi nešto drugo. Ja bez ovoga ne bih mogao. Ovo mi se već uvuklo u krv. Ovaj moj ranč i ovi konji. Ne znam da li bih se mogao naviknuti na nešto drugo”, opisuje Adij Mujaković, vlasnik Konjičkog kluba Mango.
Konjički klub Mango se nalazi u Gornjoj Tuzli i otvoren je tijekom čitave godine za sve ljubitelje konja, a i za one koji imaju želju da nauče jahati.
Nekada su konji plakali uz Adija
Njegova ljubav prema konjima je neizmjerna, ali je njihova vjernost prema njemu u teškim danima još veća.
“Što sam puta plakao kraj njega, on mi glavu prisloni. Čak nekad zna i suzu pustiti. Kad se čovjek napuni svega i teško ti, konj razumije. Ja kad dođem nervozan ili nešto on stoji i gleda me. Ja kad sam veseo on se igra sa mnom, grize me, liže me. Što sam puta ustao kod njega u jaslama, navečer odem da nahranim, ja legnem… On jede kraj mene, ja se ujutru u 8 sati probudim”, prisjeća se Mujaković.
O današnjim prijateljstvima
Njegova ljubav prema konjima je čvršća i stabilnija od mnogih prijateljstava koje danas imamo.
“Malo je ružno reći ja sam još dijete. Ja više volim jednog konja, nego deset prijatelja. Ja odem jahati kad je ljeto i pustim konja na njivu, 10-15 km. Ja zaspim na sedlu, taj nikad neće otići od mene. Kad ja zovem prijatelje hajmo kupiti sijeno, ako dođe nas 10 to je sat vremena da se pokupi, ali nema ih. Kad zovem u izlazak onda idu svi i što ih ne znam”, kaže je Adij.
Kada počinje Adijev radni dan
Dok neki njegovi prijatelji provode vrijeme na kavama, njegov radni dan počinje u zoru.
“Ujutru volim kad čistim i hranim konje, uživam. Pustim radio, dok očistim ja sam na sedmom nebu, a onda navečer volim da što prije zaspim, da ponovim to ujutru. Najbitnije je da ljudi rade ono što vole, tad posao i uspijeva. Tad si ti sretan, uvijek si veseo, nikad nisi smrknut. Dođe ti ujutru ponekad mrsko, ali to prođe za 5-10 minuta”, kaže on.
Od Adija bismo svi mogli naučiti da nam sreću donose one stvari koje volimo i radimo, jer to volimo, a ne zato što drugi od nas očekuju da volimo, piše N1.