Danas je sv. Valentin, nebeski zaštitnik zaljubljenih i kršćanski mučenik o kojem nedostaje pouzdanih povijesnih podataka. Današnji običaj slavljenja Valentinova kao dana zaljubljenih potječe vjerojatno od činjenice da se 14. veljače u antičkom Rimu slavio spomen na božicu Junonu. Ona je smatrana zaštitnicom braka i obitelji, pa su zbog istog datuma te osobine prenesene na sv. Valentina.

Predaja kaže o sv. Valentinu da je bio kršćanski svećenik u Rimu u 3. stoljeću, cijenjen i među kršćanima i među nekršćanima. Saznavši za njegovu mudrost, car Klaudije II. pozvao ga je k sebi. Upitao ga je kako može živjeti u praznovjerju ako je mudar čovjek. Sveti Valentin razložio mu je kršćansku vjeru i gotovo ga nagovorio da postane kršćanin. Međutim, car se bojao reakcije naroda, pa je predao sveca gradskom prefektu. Ovaj ga je dao istući i odrubiti mu glavu.

Prema jednoj od legendi, sveti je Valentin volio ruže, mirisno cvijeće, koje je poklanjao zaručnicima da bi im na taj način zaželio sretno bračno zajedništvo.

Običaj slavljenja Valentinova danas je najrašireniji u anglosaksonskim zemljama. Na taj dan svi su uključeni u ritual darivanja. Prijatelji, roditelji, zaljubljeni svi jedni drugima žele “Sretno Valentinovo”. Pošte su zatrpane čestitkama s nacrtanim srcima, Amorima i Kupidima. Zaljubljeni pišu pjesme, u lokalnim novinama objavljuju ljubavne poruke, izrađuju male predmete u obliku srca…