"Što nam je gore, to nam je bolje" - Zašto bh. građani toleriraju nerad političara?

Službeno, predizborna kampanja nije počela, ali su se vladajuće stranke u Bosni i Hercegovini potrudile da se maksimalno posvađaju, i da ne rade posao u okviru institucija u kojima imaju mandate. Za sve probleme krive jedni druge. Tako se stječe dojam, da se zapravo ne priča o lošem ili gotovo nikakvom angažmanu kojim bi se olakšao život građanima u doba najveće ekonomske krize.

Ovo je bh. svakodnevica, bez obzira na to, da li je godina izborna ili nije. Međusobne optužbe, prepucavanja... i tako zadnjih gotovo 30 godina, bez da se bilo tko bavi egzistencijalnim pitanjima građana. Minimalna plaća od 550-600 maraka u vremenu u kojem je 400-gramski kruh marku i pol i puter devet maraka, nikog posebno ne brine.

Racionalan odgovor na pitanje "Zašto građani to toleriraju?" teško je naći i to graniči sa Stockholmskim sindromom - što nam je gore, to nam je bolje, kaže nam profesorica Smiljana Vovna. Rješenje je u apstinenciji onih koji ne izlaze na izbore.

"Očito je da ne misle na svoja egzistencijalna pitanja. Nemoguće je da je čovjek sretan ako je gladan, a da mu je bitnije kako se zove i kojem plemenu pripada", kaže sociologinja Smiljana Vovna.

Dok je pripadnost plemenu očito važnija, Federacija naprimjer bilježi najveću inflaciju u posljednje 22 godine- 17,6 posto.

"Kada je recesija, onda se povećavaju rashodi. Kad je inflacija, mora se smanjivati. To je elementarni udžbenički pristup problemu. U BiH je situacija takva da se rashodi povećavaju. I to na što? Povećavaju se, ne na poboljšanje socijalne pozicije umirovljenika i osoba u stanju socijalne potrebe, nego na povećanje plaća političarima. Eto što je politika uradila vezano za inflaciju", ističe ekonomista Vjekoslav Domljan, prenosi BHRT.

Plin, struja, namirnice, cijene i globalni poremećaji snabdijevanja je nešto na što mi ne možemo utjecati, kaže profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu Aziz Šunje, ali unaprijediti poslovni ambijent, potaknuti biznise, reformirati poduzeća, to zasigurno možemo.

Političari u pomoći građanima, vidljivo, nisu dobacili dalje od jednokratne pomoći od 100 maraka u oba entiteta. Sindikalna potrošačka korpa je u srpnju iznosila više od dvije tisuće i 600 maraka. Iznos koji s ovim tempom nikada neće moći biti dostižan prosječnom stanovniku.

Posljednje objavljeno

Iz stoca