Prosinac 02, 2021

Nadbiskup Vukšić zaredio za đakone dvojicu kandidata sjemeništa "Redemptoris Mater"

Tijekom svečanog Euharistijskog slavlja, na blagdan svetih apostola Šimuna i Jude Tadeja 28. listopada 2021. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić zaredio je za đakone Vrhbosanske nadbiskupije kandidate Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater iz sarajevskog predgrađa Vogošće Paula H. Dos Santosa rodom iz Brazila i Dinu Mustafia rodom iz Zadra.

Ovim Misnim slavljem je i sjemenište Redemptoris Mater obilježilo desetu obljetnicu postojanja. U koncelebraciju su bila 32 svećenika od kojih su mnogi svoj odgojni put prošli u biskupijskim  sjemeništima Redemptoris Mater u Puli, Vogošći ili nekom drugom od 125 takvih sjemeništa u svijetu. Među vjernicima su bili i roditelji i najbliža rodbina dvojice ređenika te brojni članovi Neokatekumenskog puta. Asistirali su bogoslovi iz Vogošće, a liturgijsko pjevanje animiralo je nekoliko kantora s članovima Neokatekumenskog puta.

Uvodeći u Misno slavlje nadbiskup Vukšić pozvao je sve nazočne da, po zagovoru apostola Šimuna i Tadeja upravo na njihov blagdan koji se slavi toga dana, dvojicu kandidata za đakonat na osobit način preporuče milosrđu Božjem kako bi se i njih dvojica na dostojan i dosljedan način mogli pridružiti „apostolima Isusa Krista, svjedocima njegova evanđelja, u naviještanju Radosne vijesti ovome svijetu koji, zaista, možda više nego li i za čim drugim vapi za radošću, za veseljem – onim izvornim – slobodne duše, slobodne savjesti, slobodnih srdaca“.

Nakon naviještenog evanđeoskog misnog odlomka, kandidate je predstavio rektor sjemeništa vlč. Michele Capasso. Na pitanja nadbiskupa Vukšića o spremnosti vršenja đakonske službe kandidati Paulo i Dino odgovarali su jasnim i glasnim – „hoću“ i „obećavam“.

U prigodnoj propovijedi koju je naslovio „Đakonat je proljeće svetoga reda i početak služenja“, nadbiskup Vukšić podsjetio je da je đakonat „prvi stupanj sakramenta svetoga Reda a njegovo prvo podjeljivanje, prema izvještaju Djela apostolskih i u skladu s uobičajenim tumačenjem tog odlomka iz Svetoga Pisma, obavili su apostoli u Jeruzalemu“. Dodao je da se ovaj svečani čin od početku Crkve u Jeruzalemu vršio na isti način kroza svu povijest Crkve: polaganjem ruku apostolskoga nasljednika i izgovaranjem molitve koju Crkva predviđa. „Tako će i danas ovoj dvojici naše braće biti povjerena vrlo časna i odgovorna služba u stupnju đakonata, na koji će biti uzdignuti, i što se može razumjeti samo očima vjere“, kazao je nadbiskup Vukšić.

Osvrnuvši se riječi zapisane u „Obredu ređenja“, kazao je da đakoni, okrijepljeni darom Duha Svetoga, pomažu biskupu i njegovim svećenicima u službi riječi, oltara i ljubavi stavljajući se na uslugu svima. Posvijestio je kandidatima trostruko značenje njihova prvotnog ostvarenja služitelja oltara: pripremanje euharistijske žrtve, navješćivanje evanđelja i dijeljenja pričesti vjernicima te ih potaknuo da, u vršenju djela kršćanske ljubavi prema braći i sestrama u potrebi budu primjer učenika koji nije došao da bude služen, nego da služi. Kazao je da dan ređenja za kandidate predstavlja njihovo „proljeće svetoga reda i početak služenja“, kao i „početak očekivanja koje Crkva gaji prema vama ali i dan vaših obećanja da ćete vjerno služiti Kristu i ispuniti očekivanja Crkve“.  „Svojim ređenjem vi ulazite u svetište Gospodinovo. Taj vaš čin pozdravljamo riječima svetoga Pavla: 'Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!' I zajedno s tim velikim apostolom naroda zahvaljujemo 'Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: u njemu se obogatiste u svemu – u svakoj riječi i svakom spoznanju' (1 Kor 1,3-5). Ovo je zato također dan Gospodina našega Isusa Krista, koji neka vas učini do kraja vjernima i postojanima“, posvijestio je nadbiskup Vukšić.

Dalje je naglasio da pristajanjem uz Kristov nauk i primajući njegov blagoslov – kako je kazao sv. Pavao vjernicima u gradu Efezu – svi „u jednome Duhu imamo pristup Ocu“ (Ef 2,18). Istaknuo je da je Pavlovo tumačenje o jednakosti svih u Kristovoj zajednici u Efezu, u kojem je zajednica vjernika bila je sastavljena od ljudi različita podrijetla, jednako suvremeno i danas kada smo svjedoci različitoga podrijetla dvojice kandidata za đakonat. U tom duhu ponovio je riječi sv. Pavla koji nam poručuje: „Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu“ (Ef 2,19-22).

„Ova misao Isusova apostola, sveca, služitelja oltara i navjestitelja Božje Riječi neka vas, po zagovoru svetih apostola Šimuna i Jude Tadeja, čiji blagdan danas proslavljamo, vodi kroz vaše buduće služenje i neka Bog bude razlog, svrha i sigurnost svima koji su primili sakrament svetoga Reda i neka u Bogu traže rješenje svih mogućih svojih iskušenja“, rekao je nadbiskup Vukšić koji je na kraju kandidate potaknuo da njihovo apostolsko djelovanje u Crkvi Božjoj bude – kako je to kazao i sam papa Benedikt XVI. – „u potpunom suglasju s njezinim uputama i u zajedništvu s partikularnim Crkvama u koje odlazite djelovati“.

Nakon propovijedi uslijedio je obred đakonskog ređenja koji je započeo molitvom litanija svih svetih za vrijeme kojih su ređenici ležali prostrti na tlo, a svi drugi klečeći molili za njih. Potom je nadbiskup Vukšić polaganjem ruku na glave ređenika i posvetnom molitvom zaredio dvojicu đakona. Uslijedilo je oblačenje ređenika u novo đakonsko ruho i dodjela evanđelistara. Na kraju ređenja je nadbiskup Vukšić izmijenio cjelov mira s novozaređenim đakonima vlč. Paolom i vlč. Dinom nakon čega su novi đakoni pristupili su služenju kod oltara.

Na kraju Svete mise nadbiskup Vukšić je čestitao posebno roditeljima dvojice ređenika i njihovim najbližima te novozaređenim đakonima dao potvrde o ređenju i dekrete za pastoralnu službu. Ocu i majci đakona Paula, koji su došli iz Brazila, uputio je čestitku na portugalskom jeziku koji se govori u toj zemlji, a svi prisutni su se pljeskom pridružili ovoj čestitci.

Vlč. Dino Mustafi ima 31 godinu. Rođen je 2. studenog 1989. u Zadru (Hrvatska) od oca Mirsada Mustafi i majke Jagode rođ. Galac kao najstariji od trojice braće. Kršten je 10. svibnja 1998. u župi sv. Ante Padovanskog u Zadru gdje je primio i sakrament potvrde, 6. svibnja 2006. Maturirao je 2008. u Prirodoslovno-grafičkoj školi u Zadru (zanimanje: grafički tehničar) i radio fizičke poslove kao monter u građevinskom poduzeću. Godine 2011. je završio Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu te postao inženjer informatike nakon čega 2011. godine počinje raditi kao programer u poduzeću Falkensteiner u Zadru. Za vrijeme studija u Splitu je upoznao Neokatekumenski put, a poslije povratka u Zadar nastavlja taj Put u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u zadarskom naselju Belafuža gdje je sazrijevao njegov svećenički poziv. Godine 2013. Dino je ušao, nakon 4 dana duhovnih vježbi, u sjemenište Redemptoris Mater u Vogošći. Filozofsko-teološki studij je započeo akademske godine 2013./2014. i završio na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu gdje je diplomirao dana 14. 11. 2018.  U sjemeništu u Vogošći se nalazi od 2013. godine. Proveo je godinu dana na pastoralnoj praksi (itinerancija) u Srbiji. Nakon toga je bio dvije godine u Španjolskoj gdje je naučio španjolski jezik i pratio svećenika u evangelizaciji. Poslije toga je godine 2020. bio u Rijeci te u Slovačkoj i Češkoj.

Vlč. Paulo Henrique Dos Santos Coelho ima 28 godina. Rođen je dana 1. lipnja 1993. u mjestu Santo André (nadbiskupija São Paulo - Brazil), od oca Joséa Manuela i majke Marlene Aveline dos Santos Coelho, a ima mlađeg brata. Kršten je 12. 09. 1993. u župi svete Bernadete u São Paulu, a sakrament Potvrde primio je 14. prosinca 2008. u istoj župi. Maturirao je 2010. u São Paulu. Godine 2008. je upoznao Neokatekumenski put u rodnoj župi te se uključio u XV. neokatekumensku zajednicu gdje je sazrijevao njegov svećenički poziv. Proveo je godinu dana u sjemenište Redemptoris Mater u Braziliji, glavnom gradu Brazila. Godine 2011. je ušao, nakon 4 dana duhovnih vježbi, u sjemenište Redemptoris Mater u Vogošći. Filozofske i teološke studije je započeo akademske godine 2011./2012. i završio na KBF-u u Sarajevu gdje je diplomirao dana 12. lipnja 2018. U sjemeništu u Vogošći se nalazi od 2011. godine. Proveo je dvije godine na pastoralnoj praksi (itinerancija) u svetoj Zemlji i godinu dana u Aqaba, grad u južnom Jordanu. Osim portugalskog, govori hrvatski, engleski i španjolski. Nakon povratka u Sarajevo, u dogovoru s kardinalom Puljićem je počeo studirati online master kanonskog prava pri Fakultetu u Luganu i od 15. travnja 2021. radi kao bilježnik pri prvostupanjskom ženidbenom sudu Vrhbosanske nadbiskupije.

Nadbiskupijsko misijsko međunarodno sjemenište Redemptoris Mater u Sarajevu sa sjedištem u Vogošći utemeljeno je točno prije deset godina, 28. listopada 2011., na blagdan svetih apostola Šimuna i Jude Tadeja i na spomen mučenika u Kini sv. Joakima Royo Pereza i Ivana Alcobera, dekretom nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića. Prva skupina je bila sastavljena od 8 bogoslova iz Hrvatske, Slovenije, Meksika i Brazila. Sjemenište ima misionarski cilj na dobrobit sveopće Crkve s ciljem formiranja svećenika za služenje Crkvi u BiH, Europi i na drugim kontinentima u korist nove evangelizacije za  navještaj ljubavi Isusa Krista prema grešnicima. Od početka rektor ovoga sjemeništa je talijanski vlč. Michele Capasso koji je završio sjemenište Redemptoris Mater u Puli te tečno govori hrvatski jezik. Trenutno u sjemeništu ima 12 bogoslova iz Perua, Kolumbije, Španjolske i Srbije, a tu borave i tri obitelji „u poslanju“ iz Poljske, Italije i Makedonije.

O Neokatekumenskom Putu može se više pročitati na njihovoj mrežnoj stranici: neokatekumenskiput.hr. Neokatekumenski put je u službi biskupa i župnika kao itinerarij za ponovno otkrivanje krštenja i trajna formacija u vjeri, a predlaže se vjernicima koji žele oživjeti u svom životu bogatstvo kršćanske inicijacije. Put – čiji se itinerarij živi u župama, u malim zajednicama sastavljenim od ljudi različite dobi i socijalnog statusa – postupno dovodi vjernike u intimnost s Isusom Kristom i oblikuje ih u aktivne subjekte u Crkvi i vjerodostojne svjedoke Radosne vijesti. Put je instrument za kršćansku inicijaciju odraslih koji se pripremaju primiti krštenje. Trenutno je Neokatekumenski put prisutan u 134 nacije na pet kontinenata, s 21.300 zajednica u 6.270 župa, kao i 1.668 obitelji u misijama, od kojih je 216 missio ad gentes u dekristijaniziranim gradovima na pet kontinenata i sa 125 biskupijskih misijskih sjemeništa „Redemptoris Mater“. Međunarodnu ekipu odgovornih za Neokatekumenski put od 2018. godine čine: Kiko Argüello – odgovorni Puta, María Ascensión Romero i prezbiter o. Mario Pezzi. Od početaka puta godine 1964. pa do 2016. ekipu su sačinjavali Kiko Argüello i Carmen Hernández, koji su bili inicijatori, kao i O. Mario Pezzi.

Posljednje objavljeno

Iz stoca