S povoljnom mediteranskom klimom i dobrim geografskim položajem, Ljubinje je oduvijek bilo poznato kao poljoprivredni kraj. Vrijedni Ljubinjci obrađuju gotovo svaki pedalj zemlje. Ovo je poznati duhanarski kraj a duhan se u uzgajao stoljećima i bio je glavni izvor prihoda za ovdašnje stanovništvo piše RTRS.

Ovom proizvodnjom i danas se bavi više stotina obitelji, pa se može reći da Ljubinjci "žive" od duhana. Ovih dana svi su angažirani u berbi i nizanju takozvanog žutog zlata.

Hercegovačku škiju, hvalili su sultani, kadije, kaplari i oficiri, vojvode i nadvojvode, običan svijet, putopisci i pisci. Zahvaljujući vrhunskom kvalitetu jedina je u svijetu koja se može konzumirati bez dorade.

- To je prehranilo obitelji u tom periodu, tada se solidno živjelo, bio je zagarantiran otkup, bile su dobre godine ne sušne. Bio je čuven zbog zemljišnih ali i klimatskih uvijeta, sve ostalo je davalo da on bude kvalitetan i da se ravna sa virdžinijom - istakao je Dragoljub Sorajić.

Uzgoj duhana zahtjeva mnogo vrijednih ruku od zasnivanja zasada, pa do konačne isporuke žutog lista. Za branje, kažu iskusni duhanjari, treba poraniti, jer sve što se ubere mora se istoga dana nanizati na kanap. U Ljubinju se i danas listovi nižu ručno i suše na prirodan način -pod hercegovačkim nebom. Proces proizvodnje isti je kao prije sto godina, samo je otkup, žale se proizvođači, znatno lošiji.

-Treba posaditi, okopati, prskati orati, otkad znamo za sebe, isto se i sad radi, ranije se više proizvodilo, najviše smo prodavali u Dubrovnik, ali ipak se ne može zamisliti život bez duhana - rekao je Milivoje Toholj.

Dragoljub Sorajić i danas se bavi proizvodnjom tzv žutog zlata i uzgaja "ravnjak", sortu nekada najmiliju sultanima.

- Sjećam se vremena kad su se firme nadmetale koja će više da kupi duhana u Ljubinju - prisjeća se Sorajić.

1892. godine u Ljubinju je posađena prva mala plantaža duhana. Od tada sve do danas, punih stotinu trideset godina, duhan je zastupljen na parcelama ljubinjskih domaćina.