Picula za Pogled.ba: Bez poštivanja elementarne političke realnosti u BiH mogu jedino jačati podjele i blokade

U rezoluciji koja je usvojena, naglašava se da bilo kakvi rezultati u BiH ovise isključivo o političkoj volji i predanosti političkih čelnika i institucija te zemlje. Izvjestitelj dodaje kako EU treba biti na raspolaganju da pomogne unutarnji dijalog koji bi omogućio BiH da dobije status kandidatkinje za članstvo u EU. Po mom mišljenju, ustavne reforme i reforma izbornog zakonodavstva su ključni za europsku perspektivu.

Piše: Tonino Picula, zastupnik u Europskom parlamentu napisao kolumnu za Pogled.ba

U rezoluciji se naglašava da BiH mora na svom putu prema EU provesti 14 ključnih prioriteta iz mišljenja Europske komisije. Za tako nešto je potreban nadstranački i nadinstitucionalni konsenzus, te su upravo među prioritetima i ustavne i izborne reforme. Na primjeru Mostara i održavanja lokalnih izbora vidimo da je snažnijim pritiskom moguće postići izlazak iz slijepe ulice. U rezoluciji EP-a se izražava nada da se reforma izbornog zakonodavstva može ostvariti prije Općih izbora 2022. Potiče se Komisiju da u svom sljedećem izvješću stavi veći naglasak baš na pitanje ustavnih reformi.

Rezolucija konstatira kako BiH krši presude Europskog suda za ljudska prava, te se navode predmeti Sejdić-Finci, Zornić, Pilav i Šlaku, ali, nažalost, ne i slučaj Ljubić. Govori se o neprestanim nepravilnostima u izbornom postupku, ali nema konkretnih primjera. Samo se ponavlja poziv na rješavanje diskriminacije prava na kandidaturu na temelju etničke pripadnosti i prebivališta. Svakako nedovoljno za cjelovitiji opis ozbiljnog problema.

Nema sumnje da ustavne i izborne reforme ovise prije svega o političkoj volji. U raspravi bi trebalo proučiti primjere nekih drugih država, članica EU-a, jer BiH nije jedina europska višeetnička država. Ali upravo tu je problem, budući da ono što vrijedi u slučaju npr. Valonaca, Flamanaca, ali i njemačke zajednice u Belgiji, nije pred očima zagovornika unitarnoga uređenja BiH. Oni očito izbjegavaju dosljednost u komparaciji s državom koja ima slične karakteristike. Ustavnopravna ravnopravnost tri konstitutivna naroda mora biti jedan od stupova višenacionalne državne strukture; njega treba poštovati i svakako nadograđivati, a nikako anulirati.

Dodao bih i da je manjkavost usvojene rezolucije odnosno takvih tendencioznih i ponekad naivnih gledanja na kompleksnu situaciju u BiH, ignoriranje prijašnjih rezolucija Europskog parlamenta. One su ipak ostavile traga i učinile neke pozitivne pomake u percepciji kako tražiti rješenja za transformaciju BiH u zaista funkcionalnu državu.

Bez poštivanja elementarne političke realnosti u BiH mogu jedino jačati podjele i daljnje blokade.

Dobar primjer odmjerenijeg pristupa BiH stvarnosti sadrži rezolucija EP- a iz 2015. povodom 20. godišnjice Daytonskog mirovnog sporazuma. U tom dokumentu se navodi da je također ključno usporedno nastaviti s ustavnim i političkim reformama te demokratizacijom političkog sustava, što će biti korak u smjeru jamčenja istinske jednakosti i demokratske zastupljenosti svih triju konstitutivnih naroda i svih građana u zemlji.

Nažalost, ovogodišnja rezolucija o BiH nije uključila takve poruke. Načela jednakopravnosti, supsidijarnosti i federalizma su se nalazila u izvješćima od 2013. do 2018., a njihovo poštivanje smatram nužnim da BiH dovrši tranziciju u efikasnu, uključivu i funkcionalnu državu gdje je zajamčena jednakost i jednakopravnost.

Gledajući u retrovizor jasno je da je BiH izgubila puno vremena u političkim borbama koje su samo ojačale unutarnje podjele. Podsjetio bih i da je tek nedavno, nakon pet godina raznovrsnih blokada, krenuo s radom Zajednički parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje. Kompleksne dejtonske podjele spriječavale su usvajanje poslovnika o radu odbora od strane dijela BiH parlamentaraca. U svim drugim slučajevima taj poslovnik je predstavljao tek tehnički dokument. Međutim, kada je riječ o BiH sve se pretvorilo u pitanje mogućeg nadglasavanja.

Ako je trebalo toliko vremena da se otklone problemi kod usvajanja jednog poslovnika o radu, možemo samo zamisliti koliko će napora trebati za ustavne promjene. A one su neumitne. Kao što je to bilo kod svake zemlje kandidatkinje za članstvo u EU. A BiH još nema ni status kandidata.

U međuvremenu su uglavnom izostale krupnije političke, gospodarske i socijalne reforme. To je rezultat programirano loših međustranačkih odnosa i ciljanog blokiranja rada institucija. Reforme se rade, prije svega, radi napretka svoje države, a ne samo radi budućeg članstva u EU. To je pitanje dugoročne političke stabilnosti, sigurnosti i ekonomskog razvoja, ali to kao da nije prioritet u kroničnim nevnopolitičkim prepucavanjima u BiH. U tako zamršenim unutarnjim odnosima institucije EU moraju pomoći u jačanju povjerenja između onih koji u BiH trebaju postići dogovor. Pri tome je i jamčenje ravnopravnog položaja hrvatskog naroda u BiH svojevrsni test za Uniju koliko je sposobna promovirati interese onih koji u složenim zajednicama na svojoj strani nemaju velike brojeve ili čvrste mehanizme zaštite od majorizacije. / Pogled.ba