Okružni sud u Banja Luci donio je prvu presudu kojom je potvrđen tužbeni zahtjev korisnika kredita kojim je od banke zahtjevana isplata iznosa naplaćenog zbog nezakonitog obračuna i naplate troškova obrade kredita.

– Ovo je odluka koja je bitna ne samo za korisnike kredita sa valutnom klauzulom u švicarskim francima, nego za sve korisnike kredita koji plaaćaju troškove obrade kredita u momentu plasmana kredita – istakanuo je za SC odvjetnik Dalibor Mrša.

Dosadašnja praksa je podrazumijevala da banka odobri korisniku kredit u skladu sa njegovim zahtjevom, a odmah nakon plasiranja kredita na račun korisnika kredita banka „izbija“ određeni iznos koji se odnosi na „obradu kredita“.

– Taj iznos se određuje u određenom postotku od iznosa odobrenog kredita. U ugovoru o kreditu stoji da banka odobrava jedan iznos, a čim odbije od tog iznosa ono što je namijenjeno „obradi kredita“, jasno je da to više nije taj iznos – ističe Mrša.

Korsnik kredita, dodaje Mrša, ne zna na što se odnose troškovi „obrade kredita“ niti je u sudskom postupku banka uspjela dokazati na što se ti troškovi odnose.

Oni su, tvrdi Mrša, paušalno određeni.

– Drugačije bi bilo kada bi banka rekla na što se točno odnosi taj iznos. Za rad osoblja, na primjer. Ali i tada bi to bio problem, jer su u pitanju tipski ugovori za čije popunjavanje zaposlenici banke primaju plaću – kazao je Mrša.

On kaže da se postavlja pitanje na što se odnosi struktura tih troškova i da li je korisnik kredita upoznat sa time.

Zakon o obligacijskim odnosima RS, dodaje Mrša, nalaže svim sudionicima u pravnom „prometu“ da se ponašaju u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

– Ako se nekome nudi unaprijed pripremljen proizvod, onda bi korisnik morao znati što ulazi u te troškove. I sad tek dolazimo u situaciju da neke banke prvi put plasiraju kredite „bez troškova obrade kredita“. Kako sad može, a do sada nije moglo? Ova presuda je veoma značajna, jer se odnosi na sve korisnike kredita – istakao je Mrša.