"Čuvajte jezik od opakih riječi... Ne trčite za smrću stranputicama života"
U crkvi Kraljice Sv. Krunice na Banjskome Brijegu u Sarajevu je 15. prosinca, proslavljen je spomendan Bl. Drinskih mučenica.
Misnome slavlju u samostanskoj crkvi sestara Družbe Kćeri Božje ljubavi prethodila je molitva svete krunice i litanije Bl. Drinskih mučenica.
Euharistiju je predslavio vrhbosanski nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić u koncelebraciji nekoliko svećenika među kojima su bili: vlč. Sandro Jurešić, odgojitelj u internatu KŠC-a Sv. Josip u Sarajevu i rektor crkve Kraljice Krunice na Banjskom Brijegu, dr. don Michele Capasso rektor sjemeništa Redemptoris Mater te mons. Ivo Tomašević, glavni tajnik Biskupske konferencije BiH, piše Nedjelja.ba.
Misi su nazočile redovnice Kćeri Božje ljubavi, bogoslovi i veliki broj vjernika štovatelja Bl. Drinskih mučenika okupljenih u crkvi koja je i svetište ovih blaženica.
U prigodnoj propovijedi mons. Vukšić se osvrnuo na život pet sestara s. M. Jule Ivanišević, s. M. Berchmane Leidenix, s. M. Krizine Bojanc, s. M. Antonije Fabjan i s. M. Bernadete Banje, koje su živjele ustaljenim redovničkim životom u svom samostanu, koji je nosio naziv „Marijin dom“.
„Do kobnoga prosinačkog četvrtka… U skladu s karizmom i poslanjem vlastite zajednice, svjedočile su svoju katoličku vjeru. U samostanu su živjele prema pravilima svoje zajednice, a u mjestu vodile osnovnu školu, u njoj održavale nastavu, pomagale susjedima od kojih su najbrojniji bili pravoslavci, njegovale bolesnike, pekle kruh djeci državnoga dječjeg doma te, u skladu sa svojim mogućnostima, pomagale siromahe i prosjake. Zbog toga je njihova kuća bila prozvana gostinjcem siromaha“, istaknuo je nadbiskup Tomo.
Naglasio je kako su te prve ratne godine sestre bile svjesne svih opasnosti i zala rata: „Bilo im je posve jasno da ni njih, kao ni druge ljude, nije zaobišla opasnost po život… To dokazuje, naprimjer, jedno pismo od 16. listopada 1941. koje je poglavarica samostana poslala svojoj rođenoj sestri i obitelji u kojoj je rođena. Iz toga pisma proizlazi da je ona svjesna smrtne opasnosti te svojoj rodbini šalje svoje dvije fotografije s molbom da se nje, ako bude ubijena, sjećaju u molitvi jer će biti čudo – tako je pisala – ako sestre ostanu žive te je, s velikom hrabrošću i dubokom vjerom, dodala: 'Neka nam dragi Bog dadne sretnu i lijepu smrt i ne treba nam ništa drugo'“.
Propovjednik je objasnio kako Crkva Julu i ostale četiri sestre časti kao mučenice jer su branile svoj redovnički zavjet, obećan Kristu spasitelju, te kako nisu dopustile da bude pogažena njihova čast žene „naspram mržnje prema ovoj moralnoj vrednoti kršćanske vjere, one su radije položile svoj zemaljski život iz ljubavi prema tom velikom načelu Isusova morala, prema vlastitom zavjetu i prema svom najvećem prijatelju Kristu“, te naglasio kako se zbog toga „uzoritost i dostojanstvo kršćanskih mučenika ne mjeri se količinom mržnje i zla čije su oni bili žrtve, već se njihova veličina ogleda u snazi njihove ljubavi u kojoj su ustrajali do kraja – naspram, usred i suprotiva strašne mržnje“.
„Nitko, nikada i ni na koji način ne smije ugroziti ljudski život… ne smije ugrožavati mir i prijetiti ratom. Nigdje na svijetu. To večeras poručuju, vape i mole Drinske mučenice. Zajedno s nama jednako zazivaju također sve majke u crnom, sve udovice, sve žene kojima je učinjena sila, svako siroče, svaka razorena kuća, svako ugašeno domaćinstvo, svaki nasilno oduzeti život, sve žrtve rata i svaki njihov grob. U tom smislu, opomena Drinskih mučenica postaje dodatno suvremena u naše dane koji obiluju neodgovornim riječima. Zato, zajedno sa svetim piscem Knjige mudrosti, posebice onima koji su pozvani u ime naroda donositi važne odluke u ovoj državi, ali i svima drugima, one poručuju: 'Čuvajte jezik od opakih riječi… Ne trčite za smrću stranputicama života svojeg i ne navlačite na se propast djelima ruku svojih. Jer Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih. Već je sve stvorio da sve opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta' (Mudr 1,11-14)", poručio je mons. Tomo.
Na kraju homilije pozvao je da po zagovoru Blažene Djevice Marije i Drinskih mučenica „molimo i radimo neka svi ljudi poslušaju Isusa i neka među njima bude poštivanje života i dostojanstva, mir i sloga, dogovor i prijateljstvo“.
Misno slavlje svojim pjevanjem animirao je zbor župe Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu.
Na kraju mise pred slikom Bl. Drinskih mučenica izmoljena je molitva za njihovo proglašenje svetima.
Podsjetimo, 11. prosinca 1941. pet sestara mučenica, članica Družbe Kćeri Božje ljubavi iz samostana na Palama kod Sarajeva oteli su četnici te ih odveli ka Goraždu. Sestre su ubijene u razdoblju između 15. i 23. prosinca „iz mržnje prema vjeri“.
Glas o mučeničkoj smrti ovih sestara, u narodu poznatih kao Drinskih mučenica, brzo se proširio od samog početka. Nadbiskupijski postupak za njihovu beatifikaciju otvoren je u Sarajevu u prosincu 1999. Nakon njegova završetka postupak je nastavljen pri Kongregaciji za kauze svetaca u Vatikanu. U siječnju 2011. papa Benedikt XVI. odobrio je njihovo proglašenje blaženima.
Drinske mučenice proglašene su blaženima 24. rujna 2011. u Sarajevu. Svečano euharistijsko slavlje u Zetri predslavio je Papin izaslanik prefekt Kongregacije za kauze svetih kard. Angelo Amato.