Gospodarstvo cijeloga svijeta uzdrmano je od početka pandemije. Kao da zdravstvena kriza, koja ostavlja itekako traga na ljudima, nije bila dovoljna, dogodila se i ta gospodarska, a situacija je složena u svim branšama, na raznim tržištima. Još nema nikakve naznake kada bi se stanje moglo promijeniti nabolje.

To je novinar komentirao i sa Salemom Ekmeščićem, poduzetnikom iz Busovače i potpredsjednikom Skupštine Udruge gospodarstvenika Federacije BiH.

Kada su razgovarali u siječnju, na početku ove godine, tema je bila poskupljenje prijevoza kontejnera s robom i sirovinama od Kine do Hrvatske (Rijeka) s 1.500 do 2.000 eura (3.000 do 4.000 maraka) prije pandemije na 7.000 do 8.000 tisuća eura (od 14.000 do 16.000 maraka), kada je pandemija već bila uzela maha.

A sada već govorimo o prijevozu kontejnera iz Kine po cijeni od 9.000 do 10.000 eura (od 18.000 do 20.000 KM).

Čak nema ni naznaka nekog smirenja, a prijevoz je općenito poskupio od našeg posljednjeg razgovora. Razgovarali smo u svim fazama i onda kad je bio oko 4.000 KM i u koroni, kad je poskupio na 16.000 KM, a sada cijene dosežu od 18.000 do 20.000 KM te, kada to platite, ne znate kada ćete dobiti robu.

Osobno, iako imam i dobru komunikaciju i povjerenje u ljude s kojima radim kao poduzetnik s dugogodišnjim iskustvom, još mi nema narudžbe iz Kine, a platio sam dva kontejnera, i to prije dva mjeseca. Nema naznaka kada će roba biti utovarena i krenuti prema nama, a znate koliko je to važno jednoj proizvodnoj tvrtki, priča za Večernji list Ekmeščić.

Pitaju ga i o mogućnostima da BiH bude nova baza za proizvodnju i distribuciju, jedna spona Europe i Kine kao dio koji ima itekakve perspektive.

Razgovaram puno s ljudima, ali mi nemamo nikakvih stimulativnih mjera kako bismo privukli tako velike tvrtke i strane investitore. Imamo jako nepovoljnu i političku i ekonomsku klimu. Uzmite jedan primjer iz Srbije, gdje se nudi 7.000 eura uz obvezu da se radnika zadrži pet godina te, ako to poslodavac ne čini, tu bankarsku mjenicu vraća. Nema novca. Da ne pričam o komunalnim naknadama koje su besplatne ili dozvolama koje idu po automatizmu.

Ovdje se priča o Turskoj i gdje Turska investira te zašto ih nema kod nas. Pa oni grade tvornice tamo gdje imaju stimulativne mjere. Oni u BiH pošalju donaciju, ali nema velikih gospodarskih aktivnosti jer nema stimulativnih mjera. Moramo takve stvari razumjeti, a država mora reagirati kako bi se potaknule investicije, zaključio je Ekmeščić.