Foto/Video: Sv. Misa i komemoracija na Radimlji 2021. Prisustvovao i ministar RH Grlić Radman

U subotu, 22. svibnja 2021., upriličena je na Radimlji kod Stoca godišnja komemoracija s Misnim slavljem za sve poginule katolike hrvatskoga naroda u Drugom svjetskom ratu i poraću. U 17.30 sati kod spomenika podignuta 2005., ovogodišnje stolačke krizmanice  predmolile su pred okupljenim mnoštvom slavna otajstva krunice za vjerne mrtve. 

Najavljujući redoslijed polaganja vijenaca, stolački župnik pozdravio je nazočne predstavnike institucija i udruga, kako domaće, tako i goste:

* Načelnika općine Stolac gosp. Stjepana Boškovića, zajedno s načelnicima i gradonačelnicima susjednih općina i gradova, s udrugama proisteklim iz Domovinskog rata, koji će prvi položiti vijenac, a zatim polažu predstavnici drugih institucija:
*Izaslanstvo Hrvatskoga Narodnog Sabora predvođeno predsjednikom gosp. dr. Draganom Čovićem;
* Izaslanstvo Republike Hrvatske predvođeno gosp. dr. Gordanom Grlić-Radmanom, ministrom vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske;
* Izaslanstvo Počasnoga Bleiburškog voda;
* Članove Odjela za Drugi svjetski rat i poraće HNS-a, Koordinaciju udruga iz Domovinskog rata i Središte HSK za istraživanje posljedica totalitarizma u BiH.
* Sva druga Izaslanstva, Udruge i Institucije hrvatskoga naroda koje su ovdje nazočne i žele položiti vijence i zapaliti svijeće, uz primjerenu glazbenu pratnju župnih pjevačkih skupina: „Vidoštačka kraljica“ i „Angelus“. Oko spomenika stoji počasna straža, dio članova HKUD „Stolac“ iz Grada.

Prenosimo homiliju don Nikole Menala:

Braćo i sestre!

Nalazimo se u uskrsnom vremenu, uoči svetkovine Silaska Duha Svetoga, kada uglavnom liturgijska čitanja donose izvješće iz Djela apostolskih. U današnjem prvom čitanju sveti nas Luka, pisac Djela, vodi do Rima gdje se kao sužanj, „u svom najmljenom stanu“ (Dj 28,30), čekajući suđenje, nalazi apostol Pavao optužen u Jeruzalemu od svojih sunarodnjaka za:

jednu istinu, da je Isus uskrsnuo, a po njihovu zakonu: herezu, i
dvije neistine: povredu Hrama i pobunu naroda.
Našao se u Rimu jer se prizvao na carsku vlast (25,11). Postupak se odvijao tako da je optužen, da je bila skovana protiv njega zavjera, da je bio već okovan i umalo i bičevan (22,25), ali kada se doznalo da je „rimski građanin“, mogao se braniti pred svima: od Jeruzalema preko Cezareje do carskoga Rima.

Mi se nalazimo na tlu drevne Trebinjsko-mrkanske biskupije. Prvi siguran spomen ove biskupije nalazi se u istom Rimu u buli pape Benedikta VIII. iz 1022. godine. U njoj se, među područnim biskupima dubrovačkoga nadbiskupa, spominje trebinjski biskup.[1] Za života sv. Pavla ovaj je prostor pripadao pokrajini Dalmaciji u koju je Apostol naroda poslao svoga vjernoga suradnika Tita (2 Tim 4,10). Kuda je sv. Tit hodio i kako se nosio sa svojim misionarenjem, ništa ne znamo. Ali nam je drago pomisliti da je njegova misionarska noga mogla stupiti i na ovo tlo i da je kršćanstvo zasađeno u ovim krajevima još u apostolsko doba. Kamo sreće da je i njegov kasniji imenjak, uz čije je ime vezan Bleiburg, koračao tim stopama sv. Tita.

Vjernici su ponosni na činjenicu da je ova drevna biskupija među najstarijima u hrvatskome narodu; da je ovaj kraj bio povezan s apostolskim prvacima preko njihovih učenika. Ističe se i piše da je možda i sv. Pavao, umjesto na Malti bio na Mljetu,[2] ali se vjernički pitamo: jesmo li u svome djelovanju daleko od Isusa koga su tako gorljivo naviještali i Pavao i Tit, a nas je danas na Radimlji okupila komemoracija na strašnu neljudsku tragediju koja je nanesena onima koji nose Kristovo ime u svojoj duši posvetom milošću opečaćenoj. To neljudsko ponašanje prolilo je mnogo krvi. Kao da nismo poput sv. Ivana iz današnjega njegova ulomka (Iv 21,20-25), koji je na Posljednjoj Večeri naslonio uho na Gospodinovo srce koje će sutradan, na Veliki Petak, biti probijeno i iz kojega će poteći krv i voda, simbol Euharistije, najuzvišenije molitve i žrtve. To nekršćansko djelovanje u Hercegovini dovelo je do gubitka s katoličke strane: 14 dijecezanskih svećenika (37% od svih biskupijskih svećenika) i 57 franjevačkih svećenika (36% od sve subraće),[3] a zbornik Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraća u Istočnoj Hercegovini donosi znamenku od 4515 svih žrtava samo na tlu povijesne Trebinjske biskupije.[4] Uglavnom su to bili kršćani optuženi, pobijeni, bez prava na obranu, bez priziva na vrhovnu vlast, izručeni na križne putove i vlastite brodolome od Bleiburga do Stoca i još dalje, do Makedonije.

Ovi brojevi i strašni prizori, koje ne možemo ni predočiti, bude u čovjeku misao: Je li moguće da kršćanin može ovako postupati? Ako pogledamo sv. Pavla prije njegova prosvjetljenja, vidimo da je i on slično postupao i da je progonio i u okove bacao kršćane sve do Damaska kada mu je Isus srce prosvijetlio i promijenio iz Savla u Pavla. Eto, kakav je bio progonitelj da je usred podnevne vrućine i žege progonio umjesto da bi se odmorio i upravo je tada susreo Isusa, koji mu je rekao: Odmori od zle namisli i oslobodi se mržnje na kršćane! Od sada ćeš putem evanđelja i mira. A mir je ne samo odsutnost rata, nego uvjet rada, života i napretka. Kažu da je od 1945. na ovamo u svijetu bilo samo 26 dana bez ratova. Eto, koliko onda imamo mira u svijetu!

Braćo i sestre, poziv je ovo kršćaninu na razmišljanje o obraćenju od stvorenja k Stvoritelju. Prekretnica Pavlova života jest prosvjetljenje pred Damaskom, kada mu je krstitelj Ananija rekao da progleda novim okom i vidom. On, kada nastupa i propovijeda, uvijek polazi od osobnoga susreta s Isusom i vlastitoga iskustva obraćenja. Srž Pavlove poruke jest: Poziv ljudima na obraćenje Bogu. Dosadašnji način života potpuno izmijeniti i dati mu novu, Kristovu vrijednost. To uvijek uključuje žaljenje za onim što smo bili i odluku da ćemo se uz milost Božju promijeniti. Pavao je pozivao ljude k Bogu. Kako često sebi trebamo posvijestiti da je od Boga sve dobro što imamo i da ćemo k Njemu doći da nam naplati po djelima našim. Pavao je pozivao ljude da na djelu pokažu svoje obraćenje. Pravi je dokaz takva obraćenja novi način života, života ljubavi a ne mržnje, jer tko tako ne ljubi, on vrijeđa Božje srce. Slika apostola Ivana iz njegova evanđelja uzor je svakom kršćaninu kako treba osluškivati Isusovo srce koje kuca poniznošću i blagošću. Tako se čovjek obraća iz progonitelja u navjestitelja Božjega djela spasenja.

Naučimo od sv. Pavla nekoliko stvari:

On se nikada ne tuži na svoj narod iako je zbog toga bio optužen. Ne učinih ništa protiv naroda i otačkih predaja. On bijaše spreman biti „odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu“ (Rim 9,3).

Sv. Pavao za nas je vojskovođa, general i pobjednik u ratu. On je iz dana u dan bio svjestan sve većega broja kršćana, pripadao je zajednici koja je raširena po cijelom svijetu, bio je svjestan kud god ide da je Bog pred njim i da je Uskrsli Gospodin s njime.

Nije uzalud provodio vrijeme, sve je upotrijebio za širenje Evanđelja. Mnogi su se susreli s njime i promijenili svoje srce. Poruka koja je počela u Damasku završila je u Rimu s Pavlom koji je pronosio Kristovo ime pred kraljeve i careve ovoga svijeta.

Crkva koja je u početku brojala mali broj bila je narasla na desetine tisuća a danas na milijardu i stotine milijuna. Istina o razapinjanju Isusa i Njegovu uskrsnuću raširila se svijetom i dosegnula Rim, glavni grad svijeta, a onda cijeli svijet.

Braćo i sestre, pripadamo zajednici vjernika koje drži istina o razapinjanju Isusa nakon njegova križnoga puta. Iz Isusova boka potekla je krv i voda, simbol Euharistije koju slavimo za sve žrtve svih ratova i poraća, svih Bleiburga i jama. Neka nas zahvati Kristova ljubav kako je zahvatila sv. Pavla i njegove suputnike kako bismo se ponosili križem Kristovim i Njegovim milosrđem i praštanjem. Iz žrtve se rađa ljubav. Iz križa uskrsnuće. Nakon rata mir. Zar ne bi bilo ljepše čuti nešto o životu novih naraštaja, a ne koliko je poginulo? Zar nije ugodnije slušati kako smo biskupija s gotovo dvostruko više svećenika nego župa, nego kako je Hercegovina nakon Drugoga svjetskog rata ostala bez trećine klera? Zar nije milije čuti kako se propovijeda Isusa Uskrsloga, nego da se poziva na progon toga Imena izvan kojega nema spasenja? Neka nas zahvati ljubav Božja kako bismo mogli biti Kristovi svjedoci mira u ovom nemirnom svijetu.

Kao izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske danas sam ovdje na obilježavanju 76. godišnjice Bleiburške tragedije, križnog puta, svih križnih putova ili marševa smrti na Radimlji, gdje je prije 76 godina bilo jedno veliko stratište, gdje su komunistički zločinci počinili velika ubojstva. Ubijali su ljude, i civile i zarobljenike, bez suda, bez presude. To je zapravo jedno strašno poglavlje u hrvatskoj prošlosti – izjavio je novinarima hrvatski ministar Grlić Radman.

Istaknuo je kako je hrvatski narod mali narod te da je bio žrtva svih ideologija, jednako fašističke, nacističke, a tako i komunističke.

Osobito u svibnju 1945. godine, od Bleiburga pa kroz cijelu tadašnju bivšu državu, Jadransko more, ubijani su ljudi, bacani su u zajedničke jame. Nevini civili su ovdje, djevojke, žene u narodnim nošnjama ubijane bez suda i presude.

Grlić Radman je dodao kako je hrvatski narod bio tijekom svih tih godina izložen jednom nesmiljenom komunističkom nasilju do 1990. godine.

Grlić Radman je rekao kako je ovaj prostor 1992. uspio odoliti velikosrpskoj ideologiji osvajanja.

Dodao je kako mu je drago što je danas u Stocu razgovarao o budućim projektima i prekograničnoj suradnji te što je u razgovoru s načelnikom mogao čuti da imaju vrlo optimističnu i vrlo perspektivnu viziju razvoja Stoca.

Mi smo dotaknuli samo neke teme od zajedničkog interesa i tu će hrvatska vlada snažno podržati razvoj ovog kraja – kazao je Grlić Radman.

Načelnik Općine Stolac Stjepan Bošković zahvalio je hrvatskom ministru na posjetu, kazavši kako je riječ o izrazitom prijatelju naroda Bosne i Hercegovine te zagovaratelju puta ulaska BiH u Europsku uniju.

Danas smo se dodirnuli svih tih pitanja kao i povoda današnjeg posjeta – obilježavanja Bleiburške žrtve hrvatskog naroda. Razgovarali smo također o svim pitanjima vezanim za samu općinu Stolac i gdje Republika Hrvatska može pomoći temeljem suradnje BiH i RH. Ja se nadam da će se ova suradnja nastaviti i da sve što je do sada Republika Hrvatska pomagala svim narodima u BiH pa i svim narodima koji žive u općini Stolac, da će se to nastaviti i ubuduće – kazao je Bošković.

Na sastanku ministra Gordana Grlić Radmana i načelnik Stjepana Boškovića sudjelovao je i predsjednik HDZ-a BiH i dopredsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Dragan Čović.

Video: RTV HB/stolac.co