Foto: Blagoslov Križa na Gradini u Boljunima

U subotu, 19. rujna 2020. pod pučkom sv. Misom u 11,00 sati stolački župnik don Rajko Marković blagoslovio je Križ na Šutalovoj Gradini, iznad sela Boljuni, stolačka župa. Na početku je don Rajko pročitao Molbu koju je uime mještana i u svoje osobno ime kao župnik, uputio biskupu Ratku, 25. kolovoza 2020., prot. 114/2020., te pročitao biskupov odgovor od 7. rujna 2020. i biskupovu dozvolu stolačkom župniku za blagoslov zavjetnoga Križa, zatim je uime Biskupovo i u svoje osobno čestitao svima izgradnju ovog Božjega zdanja.

Na ovaj blagoslov okupili su se osobe sa svih strana iz stolačkoga kraja i okolnih župa. Prisustvovali su trojica svećenika: don Ivo Šutalo, don Tihomir Šutalo i don Vinko Raguž.

Mještani i vjernici sela Boljuni u posljednje vrijeme uložili su mnogo truda i napora pri podizanju ovoga Križa na Gradini koja se nalazi 478 m/nv. Napravili su i put, kojega je trebalo prokrčiti kroz neprohodan brdski prostor, ali ništa ih nije omelo podići križ visok 10 metara po onoj narodnoj: „Sve se može, kad se hoće“. 

Što je mještane potaklo na podizanje ovoga Križa? Ideju su stariji pokrenuli, a mlađi prihvatili. Naime, po pričanju djedova, nekad se u starini slavila sv. Misa na ovoj Gradini u vrijeme najezde gusjenica, te da su nakon sv. Mise gusjenice nestale, pa da se ne zatre spomen na ovaj čudotvorni povijesni događaj, mještani su na taj spomen podigli ovaj zavjetni Križ. Na Gradini se nalaze suhozidi, komadići cigle i keramike, velika gomila, ostaci čatrnje, obrambeni zidovi, a na Hutovo blato po vodu moglo se "sletiti" za 15-ak minuta, tako se pretpostavlja da je tu bilo naselje za stanovanje i obranu.

 

S Gradine puca vidik na sva okolna mjesta i sve se lijepo vidi od mora do Veleži. U posljednje vrijeme prof. Snježana Vasilj sa Sveučilišta iz Mostara, otkrila je „Desilo“ luku u Hutovu blatu, stari grad na Kolojanju, a vrlo je blizu i stolački „Daorson“ i sve se to vidi s ove Gradine, što su pokazatelji da je čovjek odavno živio na ovim hercegovačkim prostorima i da su sva ova naselja međusobno komunicirala. Na okolnim brdima vide se još četiri novopodignuta Križa, koja svjedoče neslomljivu vjeru hercegovačkog puka ovoga kraja: Budisavina, Ilijina glavica, Trgovište i Dubrava.

Za vrijeme sv. Mise domaći vjernici su pjevali, čitali, posluživali, predmolili, zvonili… a prije sv. Mise sve pripremili i vrlo lijepo organizirali. Evanđelje je navijestio domaći sin don Tihomir Šutalo. U prigodnoj propovijedi kroz razne primjere najprije konstatirao što kršćanima-katolicima znači križ i što su sve katolici ovoga kraja spremni podnijeti za očuvanje križa Isusova. Kad mu dirneš u križ, dirnuo si mu u srce i dušu. Zatim je iznio tešku i mučeničku, ali čvrstu i ustrajnu vjeru hrvatskog puka ovoga kraja, nije bilo lako, ali nisu popuštali.

Poslije sv. Mise uslijedilo je zajedničko i pojedinačno slikanje kod Križa, a potom su organizatori ovoga skupa priredili svečani ručak za sve nazočne pod otvorenim nebom. Poslije prijateljskog ručka i ugodna razgovora, zaorila se pjesma, koja je odjekivala čitavo poslijepodne na sve strane, tako da su ljudi iz okolnih sela zvali mobitelima i javljali da se sve lijepo čuje kao da se pjeva pred njihovim kućama. Kako je lijepo na ovim visovima sjetiti se svojih predaka, ne zaboraviti njihovih zavjeta, obilježiti ova mjesta i nastaviti živjeti u vjeri.