Svoje organski čiste i zdravstveno potpuno sigurne medove od hercegovačke drače, kadulje, te zanovijeta i vrijeska, s lakoćom prodamo širom BiH. 300 košnica, pogotovo organskih, puno je posla, ali se isplati.

Zahir Tuka jedan je od onih pčelara koji se može pohvaliti višegodišnjim iskustvom. U pčelarstvu je, veli, od malih nogu, jer su se i njegov otac i djed bavili pčelama. Negdje početkom sedamdesetih, dok je bio tinejdžer od nekih 17-18 veli da je stekao znanje i status samostalnog pčelara.

„Od tada i brojim svoje “pčelarske godine”! Tako ih se do danas nabra nešto više od četrdeset… – uvodi nas naš sugovornik u priču o svome i pčelarskom iskustvu svoje obitelji.

Zahir Tuka iz Stoca po struci je inženjer organizacije rada. Ovim poslom se bavio do rata. Radio je, veli, u jednoj stolačkoj firmi kao rukovoditelj u proizvodnom sektoru. Danas je u mirovini – i jedan od uspješnijih hercegovačkih pčelara.

„U obitelji Tuka, pčelarstvo je tradicija. Do rata i progonstva u Mostar, imali smo stotinjak društava. Boraveći u izbjeglištvu u Mostaru sa ženom i djecom, pomagao sam nekim tamošnjim pčelarima. Svoje pčelarsko iskustvo i znanje nastojao sam sačuvati, koristiti i unapređivati – prisjeća se Zahir, te nastavlja svoju priču:

„Oni kojima sam pomagao oko pčela, nisu to olako shvatili, pa su mi u znak zahvale poklonili četiri košnice kada sam se 1998. godine uputio natrag u svoj rodni kraj. Povratnički život moje obitelji nekako je otpočeo sa te četiri košnice – priča Zahir.

Tako je pčelarsko iskustvo ovog Stočanina doživjelo svoj drugi početak krajem devedesetih. Od početne četiri košnice, Zahirov pčelinjak danas je porastao do mnogo većeg broja. Sada je u njegovom i vlasništvu njegove obitelji čak 300 košnica!

„Pčelinjak sam registrirao kao obiteljsko gazdinstvo i izvor je prihoda cijele moje obitelji. Naime, moja supruga i ja živimo u zajednici sa sinovima i njihovima ženama i djecom. Svatko od nas ima radno mjesto – u našem pčelinjaku! – priča Zahir.

Med, pogotovo organski,  uvijek ima mušteriju.

Međutim, veliki pčelinjak nije sve čime se ova hercegovačka obitelj može pohvaliti. Tu je i epitet tog pčelinjaka – “organski”.

„Posjećujući pčelarske i sajmove zdrave hrane širom zemlje, prije nekoliko godina sam odlučio započeti sa organskim pčelarenjem – podijelio je sa nama Zahir, ističući kako ga stroga pravila organskog pčelarenja i proizvodnje uopće nisu uplašila.

„Raspitao sam se i informirao. Vidio sam da pčelariti “po organski”, nije mala stvar. Puno, puno truda i rada potrebno je tu uložiti – priča.

No, bez obzira na to, Zahir je kupio ekološke boje i obojio njima svaku košnicu, a prije toga, pčelinjak smjestio na sigurnu udaljenost od grada, magistralnih puteva, industrije, pesticidima tretiranih voćnjaka i drugih zagađivača.

„Košnice sam rasporedio u četiri pčelinjaka. Prvi pčelinjak je na udaljenoti od oko 5 km od grada, a ostala tri su još dalje. Udaljenost između njih je oko dva kilometra – objašnjava Zahir.

Među organskim proizvođačima naše zemlje, obitelj Tuka je zvanično od 2007. godine. Ponosni su na čiste i zdravstveno potpuno sigurne pčelarske proizvode. Drača, vrijesak, zanovijet i kadulja koju nude kupcima po sajamovima širom BiH, medovi su prve lige.

“Što se cijele Hercegovine tiče, poznajem još dvojicu pčelara sa certifikatom organske proizvodnje. Mislim da ih i nema nešto značajno više – istakao je Zahir Tuka na kraju našeg razgovora.

(bhpčelar/D. ZEČIĆ)